Alčina1/SKAZANJE TREĆE

Извор: Викизворник
Иди на навигацију Иди на претрагу
Alčina
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJENJE PRVO-SKAZANJE TREĆE




                 SKAZANJE TREĆE

                 RUĐER I SIRENE

RUĐER:

   О sunčani bože Apolo,
ki sve gojiš stvari umrle, 430
i po svemu nebu okolo
tvoje obraćaš konje hrle,
   ti, s nebeske ki visine
zrakom zvijezda od pozora
sve razgledaš, ke se čine 435
i sred zemlje i sred mora,
   u koliko tvoj svjetlosti
ja se snižen klanjam odi,
dim izgoni zle tamnosti
i veseli dan izvodi, 440
   rec' mi, jesi li od vik vika
od istoka do zapada
upaziti mogo ikada
srećna ovako ljubovnika?
   Ali koja čuda nova 445
moje stravljene oči paze,
koje morskijeh iz valova
lijepe vile ovo izlaze?
   Svaka ima zlatne kose,
a u gizdavom licu i čelu 450
lijer izmiješan s rusom nose,
i s čeminom ružu bijelu.
   Morske su ovo tri Sirene,
spravjaju se za pjevati;
poć ću pjesni njih ljuvene 455
odi s kraja poslušati.

PRVA SIRENA:

   Ne tač hrlo rana rusa
svoj izgubi ures lijepi,
iz rodnoga kad je busa
silno gvozdje iskorijepi, 460
kо cvijet ljuske od mladosti
časom gubi sve lijeposti.

DRUGA SIRENA:

   Ko prid zrakom sunčanime
nejaki se snijeg rastopi,
na zaglavu mrazne zime 465
vrhe od gora kad priklopi,
tač bjeguća od bremena
umrla je lijepos strena.
  
TREĆA SIRENA:

   Docna leti soko sivi,
letušta je strijela lijena, 470
kasno mine plam strašivi,
ki uzroci munja ognjena,
pri taštini, s kom prohodi
brijeme, u goju ke se vodi.

SVE TRI U JEDNO:
 
   Ti viteže srećni, koga 475
prinije blaga sreća odi,
sred raskošna mjesta ovoga
u razbludan dni provodi,
dokle ti je dopušteno
blago uživat tve ljuveno. 480

PRVA SIRENA:

   Vas kolik se svijet veseli,
kad isteče zora bila;
nu drag posmijeh i veseli,
koji kaže lijepa vila,
nosi rados ne izrečenu 485
ljubovniku zatravljenu.

DRUGA SIRENA:

   Glasnica je od vedrine
podnosita svijetla duga,
i dan za njom miran sine
iza dažda plaha i duga; 490
nu blag pogled vedrijeh oči
veći u srcu mir uzroči.

TREĆA SIRENA:

   Med toliko sladak nije,
ni ono piće puno slave,
koje veliki Jove pije, 495
od velike kralj države,
koliku ti slas udili
lijepijeh usta celov mili.

SVE TRI U JEDNO:

   O viteže svud poznani,
ne ispusti sreće tvoje, 500
iskati je pak zamani,
što jedanput pobjeglo je;
duga ljeta, glava bijela,
za ljuvenijeh nije djela.

RUĐER:

   Vaš ću nauk pun ljuvezni, 505
lijepe vile obslužiti,
drage mi će vaše pjesni
na pameti vazda biti;
ku mi dava ljubav sreću,
iz ruka je pustit ne ću. 510

KOR:

   Tko razgleda dobro, ne bi
ni razabro u svoj glavi,
kakvo je ovo bit je u sebi,
u kom Ruđer sad boravi.
   Od prve bi prosudio, 515
u svem ljudskom da narodu
nije se nitko namjerio
na srećniju došle zgodu;
   er videći, gdi uživa
neizmjernoj u radosti 520
lijepu Alčinu, koja odsiva
suncu od nebi svom lijeposti,
   što bi mogo, nego rijeti,
jedan ki je slabe svijesti,
da su ovo na svem svijeti 525
od svijeh više sreće i cesti?
   Ali čovjek svijesna suda,
koji pozna pravu diku,
nepriličnijeh njih razbluda
pohvaliti ne će viku. 530
   Stvari su ovo, ke varaju
oćućenje svojom slasti;
ali gorko udaraju
po životu i po časti.
   Svijetli mladac, ki se rodi 535
od plemena viteškoga,
da stoluje, da gospodi
vrhu puka podložnoga,
   višnju slavu iskat ima,
i dobiti smrt prihudu, 540
ne s razbludam ispraznima,
po viteškom nego trudu.
   Po trudu se krepos stječe,
i stječu se dobra prava,
a od dobar je svijeh daleče, 545
na ispraznost ki se dava.
   Tko god trudi, tko se znoji
po činjenju kreposnomu,
i sam sebi koris svoji
i rođenom gradu svomu. 550
   Ispraznos je nepoštena,
svijetle kuće ka satire,
i kо nemoć nevidjena
tvrdu gradu ori mire.
   Bjež', Ruđeru, vrijedni bježi, 555
ne išti poraz tvomu biću,
jedovita zmija leži,
u kom cijeniš sidjet cviću.
   Plam ne vidjen većma hara,
a u tihom se moru krije 560
stijena, koja plavi vara,
sve što svijetli zlato nije.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 362 године.