Ako je meni sud da patim dovika
ovaki ljuven trud i rane bez lika,
drago [je] i milo ponijet mi svaki sud
cić tebe, mâ vilo, i patit ljuven trud.
Ako [je] u mene na srce koji vrid 5
cić koga, jaoh, vene život moj unaprid,
drago [je] i milo ponijet mi svaku zled
za lice tve, vilo, i rajski tvoj pogled.
Ako još svaki dan mislit mi jes tuga
er se dah slobodan tebi rob i sluga, 10
drago [je] i milo mislit mi svaki čas
er tebi, mâ vilo, rob se dah život vas.
Ako još po sve dni ne imam radosti
er srce moje nî prid mojom mladosti,
drago [je] i milo radosti stât mi van, 15
kad prsi tve, vilo, srcu su momu stan.
Ako me u tuzi tko vidi još tužna
gdi stoju u uzi savezan za sužna,
drago [je] i milo meni stât tač tužan
krozi te, mâ vilo, i svezan i sužan. 20
Ako me smamljena ovako tko vidi
i velmi uhiljena gdi ličce me blidi,
drago [je] i milo blidit mi svaki čas
i smamljen, mâ vilo, stojati po[d] tvu vlas.
Ako još ja steku zao glas vrh sebe 25
zli[h] ljudi ki reku, ja služim u tebe,
drago [je] i milo svaki glas meni steć,
istom ti, mâ vilo, izgubit da me neć.
Ako još na službi svu mlados istraju
želeći tvô' družbi, ništar se ne haju, 30
jošte ću ovo rit er mi je toj milo
smrt prijat i umrit cić tebe, mâ vilo.
