Ženitba Age Zmajil-Age

Извор: Викизворник


Ženitba Age Zmajil-Age

Kad su Turci rujno vince pili
Pod Budimon pod bijelin gradon,
Meju njiman jedan besidio:
„Koliko san obaša gradova,
„I svu rivu i svu Dalmaciju, 5
„I svu Bosnu i Erzegovinu,
„I sve more do Kotora grada,
„Ja nevidi lipote divojke,
„Što u dvoru bega Atlagića,
„Po imenu Mariju divojku". 10
Misli junak da nemari niko,
Ali mari tursko monče mlado
Po imenu Ago Zmajil-Ago,
I on grede dvoru Atlagića
Kad je doša dvoru Atlagića, 15
Ali mu je junak govorio:
„Da ti bora, beže Atlagiću.
„Čuo jesan a vidio nisan,
„Čuo jesan di judi govoru
„Da u tebe lipo dite kažu, 20
„Lipo dite, Marija divojka;
„Bi li mi je, beže, poklonio,
„Ma za moju pravu zarušnicu?
„Često ću ti, beže, dalaziti,
„Uvik ću ti dara donositi, 25
„U nediju po četiri puta."
Al se beže za tin polakomi,
Te dozivje Mariju divojku,
Te je njojzi tijo besidio:
„Bora tebi, Marijo divojko, 30
„Odi vazmi od turčina dare,
„Od onoga Age Zmajil-Age."
Ma se mladoj smanje nemogaše,
Jednon rukon dare uzimaše,
S drugon rukon svoje lice traše. 35
Rano rani Marija divojka,
Rano rani mlada u žardine,
Rano rani zalivati cviće.
Veće suzan neg vodon sludenon.
Tot se najde oče fra Nikola, 40
Tada mu je mlada govorila:
„Bora tebi, oče fra Nikola:
„Ti napiši listak knjige bile,
„Ne piši je čin se knjige pišu,
„Nego mojon krvju od obraza, 45
„I šaji je na Jankove ruke,
„Da šta može, da pri k meni dojde,
„Jer da mi se babo poturčio,
„Stara majka za Boga neznade,
„Mene mladu za turčina daju, 50
„Za onoga Agu Zmajil-Agu".
Kada je je fratar razumio,
On napiše listak knjige bile,
Ne piše je čin se knjige pišu,
Neg njezinon krvju od obraza, 55
I šaje je na Jankove ruke.
Kad je Janku knjiga doletila
Ne bijaše k bilu dvoru Janka,
Već je bila Jankovjeva majka,
Starica ga dozivala majka: 60
„O moj Janko, moje dite drago,
„A ti dojdi k bilu dvoru tvomu".
Kad je doša k bilu dvoru svomu,
Starica mu govorila majka:
„Evo tebi bila knjiga dojde 65
„Od žalosne Marije divojke,
„Da što možeš, da pri k njome dojdeš,
„Jer da joj se babo poturčijo,
„Stara majka za Boga neznade
„A nju mladu za turčina daju, 70
„Za onoga Agu Zmajil-Agu!"
Kad je Janko majku razumio
Starici je majki besidio:
„Bora tebi, stara majko moja!
„Osedlaj mi vranjca konja moga, 75
„I nanj meći što je od potribe,
„I još one ćorde damaškinje,
„Pak ja greden Mariji divojci."
Kada ga je majka razumila,
Ona mu je osedlala konja, 80
I nanj meće što je od potribe,
I još one ćorde damaškinje;
Pa on pojde k Mariji divojci.
Kad je doša srid zelene gore,
Na putu mu dobra srića bila, 85
Tute vidi lipu kitu svata
Dino vode Mariju divojku.
Namiri se Ago Zmajil-Ago
Ma na desnu ruku Jankulovu,
Vadi Janko sa bedrice ćordu, 90
Te zaviče da se gora lomi:
„Sad na pomoć, viro Isusova!"
S bojnon ćordon Agu udario,
Kako ga je lako udario,
Rusu mu je glavu okinuo, 95
Još je tio do dvi jenginjice,
Al govori Marija divojka:
„Ti mi ne bij do dvi jenginjice,
„Vodimo ji dvoru za lipotu,
„A malanoj dici zabavicu!" 100

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Marjanska vila, ili Sbirka narodnih pjesama, skupljenih u Spljetu po Dujmu Srećku Karamanu, U Spljetu, Brzotiskom Ante Zannoni-a, 1885., str. 245-249.