Šetnju šeta Kraljeviću Marko

Извор: Викизворник


Šetnju šeta Kraljeviću Marko

Šetnju šeta Kraljeviću Marko
s Mandalinom milom sekom svojom
pa je Marko Mandi govorio
„Lipa ti si, Mande, sele moja,
mal se stidim tvojih debelina!" 5
To je Mandi vrlo žao bilo
pa je Marku bratu govorila:
„Ne stidi se mojih debelina,
nego Mare virne ljube tvoje
koja ljubi potajno junake. 10
Da bi koga ne bi ni žalila,
nego Vuka vinčanoga kuma,.
Ako meni ne viruješ, brate,
a ti spravljaj gospodsku užinu,
svi gospodu na objed sazivaj, 15
nemoj Vuka vinčanoga kuma,
pa ćeš vidit, moj rođeni brate,
što će reći virna ljuba tvoja!"
Kad je Marko sele razumio
pa on spravlja gospodske užine, 20
svu gospodu na objed sazivlje,
nije Vuka vinčanoga kuma.
Ali mu je ljuba govorila:
„Što će reći, mili gospodare,
svu gospodu na objed sazivlješ, 25
nisi Vuka vinčenoga kuma?!
Što je tebi kume učinio?"
Ali joj je Marko govorio:
„Ol ga zovi virna ljuba moja,
ol ga zovi, ol [i] mu poruči." 30
Kada ga je mloda razumila,
ona ode u kulu bijelu,
oprema se štogod lipše može,
sva u svilu i u suho zlato,
na dvore mu mlada pošetala, 35
iza dvora njega dozivala:
„Oj ti Vuče, moj vinčani kume,
posla me je Marko gospodare,
da ti danas na objede dođeš!"
Ali joj se Vuče odzivao: 40
„Čekaj mene, Mare, kumo moja,
dok umijem bilo lice moje
i iščešljam žute kose moje,
i osedlam vrana konja moga
i obljubim bilo lice tvoje!" 45
A to Marko i sluša i gleda.
Dok su došli dvoru bijelomu,
tri je puta Vuče obljubio.
Kada li je po obidu bilo
svu gospodu Marko darivao, 50
nije Vuka vinčanoga kuma.
Ali mu je ljuba govorila:
„Što će reći, mili gospodare,
svu gospodu darova si redom,
nisi Vuka vinčanoga kuma?!" 55
Ali joj je Marko govorio:
„Hajde, Mare, u moje odaje,
naći hoćeš povrh glave moje,
naći hoćeš svitlu sablju moju,
s njom ću, Mare, kuma darivati!" 60
Kad je Mare riči razumila
skače ona kao i pomamna,
u ruku je sablju uzimola,
sama joj se pusta otvorala
pa se Mare sabljom razgovara: 65
„Tebi bora, svitla sabljo moja,
dosta sam te puta uzimala,
nikad mi se nisi otvorala,
štono danas pusta ne ostala!"
Sablja iđe od ruke do ruke 70
al je nitko otvorit ne može.
Kad je Marku sablja dolazila,
sama mu se pusta otvorila.
Sabljom mahne Kraljevću Marko,
i odsiče Mari ljubi glovu. 75
Sablju daje vinčanomu kumu:
„Na ti, Vuče, mbj vinčani kume,
sablju nosi, s njome se ponosi,
da je tebi sablja darovana,
ljubi mojoj glava odsičena!" 80

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Olinko Delorko, Narodne pjesme otoka Hvara : prema zapisima osmorice sabirača Matice hrvatske u devetnaestom stoljeću, Split : Čakavski sabor, 1976., str. 442-444.