Dočim dub zeleni ljeti u dubravi
haran je svom sjeni, dotle ga svak slavi,
a netom sjever zli i zimnja godina
listje mu opoli, nitko ga već ne zna:
tač i ti, moj bore, dočim sjen činjaše 5
za tobom, nebore, svaki dub bisnjaše;
a sad si usahnul ter čovjek na sviet ni,
ki bi se spomenul od tvoje prijazni,
Da ki god reče daj: ovi t' se lis kaže,
ki ubrah s tebe, znaj, u vrieme najdraže. 10
Nije vidit' na sviti sadanjih vremena,
tko bi požaliti priatelja ljubjena:
kamo tvoj Burina toliko ljubljeni?
kamo li t' Ranjina vrhu svih žudjeni?
kamo li t' ostali, koji te ljubiše, 15
velici i mali? svi te sa. zabiše.
Znam vriednih pjesnivac ne želiš ke slave,
lovoran jer vienac stek'o si vrh glave,
s kojim si sad gori u višnji kram i dvor,
Andriji i Gjori za velik razgovor. 20
Uživaj u slavi s tom družbom na nebi;
i s viencem na glavi, ki steče po sebi.
A di 23 Feb. 1591.
