Šal sam v onu goru, S koje bel dan shajal, Srećal sam divojku, Za ku san umiral. I još san joj rekal, 5 Ča ni njoj žal bilo, Ona niš ne reče, Nego se nasmeje. Stj. Žiža, br. 192. Od E. Jelušiča.
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 154.