Priveselo primaletje

Извор: Викизворник
Priveselo primaletje
Писац: Влахо Сквадровић




Priveselo primaletje

Priveselo primaletje
dođe molit svako cvijetje,
da osudi pravo svima,
kо je ljepši među njima.

Prva iziđe Ljubičica: 5
»Mislim«, reče, bit kraljica,
među svijema captim prva,
prva budi i ma slava«.

Viojlica zatiem reče:
»Rano cvijetak moj istječe, 10
na sramotu mraza i leda
u meni se ljeto gleda«.

Sunovratić, ki miriše:
»Mene stav'te, reče, »više,
ja u snijegu snijegom captim, 15
ljeto vodim, zimu pratim«.

Bokarić im odgovara:
»Ja sam cvijetak slavna cara.
mene u slavi uzvisite
i meni se poklonite«. 20
 
Kaloš dođe pak rumeni:
»Dajte«, reče, »hvale meni,
er je kruna moje slave
mojiem cvijetom vrhu glave«.

Narančica reče mila: 25
»zelene se moja krila,
među njimi capti više
srebro i zlato, ke miriše«.

Mošket reče: »Ime moje
nosi miris slave svoje, 30
čijem te hvale da me stave
vrhu krune iste slave«.

Precioza, cviet gizdavi:
»Ja sam sestra«, reče, »slavi;
slava ista mnom se diči 35
i u meni slave liči«.

I Paučac modri i bijeli
tu iziđe ter im veli:
»Me ljepote uzvisite
naložene sve u kite«. 40

Rusa, miris kad otvori,
reče: »Stav'te mene gori,
da sam svijema ja kraljica,
za to proli krv Božica«.

Garofalin tu rumeni 45
reče bijeli i šareni:
»Sve, što capti i miriše,
ne može mi uzit više«.
 
I Čeminić bijeli i žuti
slavno miris svoj uputi 50
veli: »Captim svud bez broja,
da je veća slava moja«.

Ljubdrag reče: »Moje ime
zlamenuje nada svime,
tijem ljepota ma ljuvena 55
svud kralju je vrh imena«.

Cibilinić tu rumeni
reče: »Dajte hvale meni;
me ljepote kad rastvore,
viđ'te zrake koje gore«. 60
 
Margarite drobne i mile
riješe: »Mi smo nakitile
sve ljepote, ako i drobne,
mogu к run am bit podobne«.

Boka bijela i rumena: 65
»Nuti«, reče, »ma ljuvena,
sva ljepota kako prosi,
da nje slava krunu nosi«.

Ambor dođe modri i bijeli,
»Ljepota me«, reče, »odijeli, 70
od mirisa ljuvenoga,
kraljevo bih vrh svakoga«.

Gilj iziđe bio, rumeni:
»Dajte hvale, reče, »meni,
er su slave moje pune 75
cvijetje, vijence, kite i krune«.

Trator prosut na pramene
»Ljepote su«, reče, »u mene;
među kite kad me stave,
viđ'te, ke sti moje slave«. 80

Trandofilja lis šareni:
»Dajte«, reče, »hvale meni,
er ljepota liska moga
slava je i dika vrh svakoga«.

Mak šareni i visoki: 85
»Nosim«, reče, »od istoki
me ljepote na plamene
bijele, ruse i rumene«.

A Grančica: »Ljepotama
ja sam«, reče, »među vama, 90
kad me stave u kiticu
među zvijezde kо Danicu«.

Lala dođe u mirisu:
»Ja sam«, reče, »slave blizu,
mene stav'te svijema više 95
kako cvijetak, ki miriše«.

Sanseg, reče: »Ako i droban,
ljepoti sam ja podoban;
ja sam svakom vazda bio
u mirisu drag i mio«. 100

I Bosilak tu zeleni:
»Ja sam«, reče, »bus ljuveni,
dje ljepota ista stoji,
drobne liske koja goji«.

Rusmarinić pun radosti: 105
»Ljepotama i kreposti,
ja kraljujem«, reče, »svijeme
u godištu svako brijeme«.

A Leandro, cvijet rumeni,
reče: »Dajte slave meni 110
ma ljepota mučno gine,
er ushodi u visine«.

Cvijetak sunca tu isteče,
»Ja za suncem idem«, reče,
»Sunčane se slave znaju, 115
iz visine koje sjaju«.

Primaletje odgovara:
»Neću da me ljubav vara;
svi ste mili, drazi meni,
u moj kiti sadruženi. 120

Pođ'te mjesto neka moje
svakom sude hvale svoje
ista Rakle, ka vas sadi,
ka vas goji, о vas radi.

Ona je drugo primaletje, 125
koja plodi svako cvijetje,
i njoj razlog da se reče,
cvijetje, cvijetom, cvijetu steče.
 
           Svrha



Izvor[уреди]

  • FRANJO FANCEV: SKVADROVIĆEVA PJESMA »MAČUS I ČAVALICA« IZ OSTAVŠTINE PROF. FANCEVA PRIOPĆIO T. MATIĆ, Građa za povijest književnosti hrvatske, knjiga 28, JAZU, Zagreb, 1962, str. 25-42.


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Влахо Сквадровић, умро 1691, пре 333 године.