"Jeda 'e našo tko po sreći
izgubljeno srce moje,
ke izgubih, vaj, hodeći
za stupajom me gospoje?
Za obilježu jes u njemu 5
malo ufanja i radosti,
straha i sumnje vele i k temu
mnogo suza i gorkosti,
a nadasve udjeljana
hitrom rukom od ljubavi 10
me Ljubice slika izbrana
i nje ures prigizdavi.
Znaj koristi da u njem nije,
povrati ga tijem veselo:
sve probjeno strjelami je 15
i napola izgorjelo.
A na milos po razlogu
za uzdarje ću pokloniti
sve što imam, sve što mogu,
sve što umijem ja na sviti." - 20
Tvorah ovu ličbu u glase
vas u plaču, vas u muci,
kad mâ lijepa prikaza se
noseć srce moje u ruci.
"Evo t' srca, ona reče,25
sad što obeća, htjej mi dati." -
Dah sve što sam, a ona uteče
i srce mi, jaoh, ne vrati!