„Evo sam ti došal,
Draga jubo moja!
Evo san ti prišal,
Ja do dvora tvoga.
Dobar večer, mila, 5
Ja ću ti spodati,
I kuntenstvo moje
Tebi hoću dati,
Jer čudo vrimena
Nisi me vidila; 10
Rado i kuntento
Ti si me primila,
Kako se pristoji,
Ti si govorila,
Kako se dostoji.“ 15
Mladić joj je počel
S tika govoriti:
„„Dopusti mi, mlada,
Ča ću besiditi:
Nikad ti nis rekal, 20
Ča nebiš primila,
Nit sam pikad tikal
Tvoga draga tila;
Jer si u čistoći
Pol majke zgojena, 25
Is tvojim razumon
Jesi nadarena.
Dakle ti govorin,
Rumena rožice,
Ako hoćeš biti 30
Moja zaručnica;
Jer san se spomamil
Na rumano lišce,
Bilo i rumano,
Kako jabučica; 35
Još san se spomnamil
Na te tvoja prsa,
Kadi je junaška
Najveća utiha;
A kad san zagledal 40
Tvoje bile noge,
Onda se spomami
I srdašce moje!“"
Na to mu govori
Mlada divojčica, 45
Kako da bi bila
Prava zaručnica
„Primili dragiću,
Slišaj ča govorin,
Tere ne zamiri, 50
Ako te uvridin.
Znaš dobro, da jesi
Službe cesarove:
Na ta tvoj dogovor
Pristati nemorem!" 55
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 104-105.
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, preštampane iz "Naše sloge", Tiskarnica sinovah K. Amati u Trstu 1879., str. 114-115.
