Ne mnju med od pćela da ima tuj slados

Извор: Викизворник
Ne mnju med od pćela da ima tuj slados
Писац: Шишко Менчетић
134. pesma prvog dela Ranjinina zbornika. Akrostih Nikoletica.


Ne mnju med od pćela da ima tuj slados




Ne mnju med od pćela da ima tuj slados,
   krunice vesela, ku ima tva rados;
jer slavni razum tvoj toliku ima moć
   da človik vas čin svoj cjeć njega bude oć.
Kad prideš gdi na zbor, gospođe gizdava, 5
   tvoj razum i razbor vesel'je svim dava;
obični razgovor od tebe svak ima,
   želi te svaki dvor, rado te svak prima.
Lav bi stal, mnju, krotom, ka je zvir ohola,
   gdi tvoj smih s dobrotom izmišaš napola; 10
er na svit nî človik toliko zlovoljan
   tko našal ne bi lik kon tebe podoban.
Ter veće rit ne vim: gdi godi tî pride,
   ondi se vidi svim da sunce izide;
jer tuj rič ne veliš koja se ne poje, 15
   zatoj se sva želiš, gizdava gospoje.
Cić toga, tko tirit želi te ljuveno,
   nemoj mu zamirit tve ličce rumeno;
ako ti drago nî, okrivi razum tvoj
   ki veće svak scini negoli život svoj.20



Напомена[уреди]

Извор[уреди]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.