Počela rosica na zemljicu padat,
Pričela je pravda svitom vojevati,
Pričneli su ljudi laže virovati.
Vi ljudi lažljivi, ča ste učinili?
Vi ste mene s ljubom v gveru [1] postavili. 5
Bolje bi vam bilo crikav raznositi,
Nero mene s ljubum v gveru postaviti;
Crikva bi se druga nova sagradila,
A mene već s dragum nigdar ne spravite,
Tužan sam va viki i tužan ću biti, 10
Od tugi velike mlad moram umriti.
Drugoga človika i laže pomoru,
A mene neboga istini ne mogu.
Drugomu človiku i olova plovu
A meni nebogu ni šuvra [2] ne mogu. 15
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 115.
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, preštampane iz "Naše sloge", Tiskarnica sinovah K. Amati u Trstu 1879., str. 21-22.
