Пређи на садржај

Elena ugrabjena3/SKAZANJE PRVO

Извор: Викизворник
Elena ugrabjena
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE TREĆE-SKAZANJE PRVO



* * *


 
                 ČINJEN'JE TREĆE

                 SKAZANJE PRVO

                  PARIDE I SVJETNIK

PARIDE:

   Vrzi tja tej svjete 1070
strašive, neprave,
njim viku ne smete
ljuvene me sprave.
   Elenu gizdavu
u mojoj u svijesti 1075
u rodnu držvavu
odlučili odvesti.
   Ma krepka odluka
služena bit gleda
viteškijeh od ruka, 1080
ne s tijeh besjeda.
   Da si svjetnik moj ne samo,
ki me imaš svjetovati,
neg da si otac moj Prijamo,
ne ću te u to poslušati. 1085

SVJETNIK:

   Da znam život izgubiti
odi od iste tvoje ruke,
kraljeviću, vik hvaliti
ne ću plahe tvoje odluke.
   Kralju od mnoge scijene i dike 1090
ljubi ugrabit svu na viru,
plahosti su prem velike,
iz kijeh teška zla izviru.
   Ni od koristi, ni od časti
nijesu prave misli tvoje, 1095
ištom radiš šnjih upasti
u krvave smeće i boje.
   Vidim, gdi ona glavnja ognjena
gorjeti je već počela,
ku je majka tva smetena 1100
jur tegotna tobom snjela.
   Vidim, gdje sve Grke uzmnožne
Menelao kralj pun gnjiva,
cijeća grabše nerazložne
vodi tebi suprotiva. 1105
   Vidim vojske neizbrojne,
slavne kralje, svijetle bane.
i viteze mudre i bojne
suproć nami oružane.
   I razlog je, da žestoka 1110
svu Greciju srdžba smuti,
u zenicu gdi od oka
od nje časti hoć’ tegnuti.
   Sudi, sudi sam po sebi,
u kojoj bi smeći bio, 1115
kad bi s varkom ko god tebi
vjerenicu ugrabio.
   Znam, da mi se spravljaš rijeti:
mi ne imamo straha od boja;
svemu svijetu odoljeti 1120
moguća je slavna Troja.
   Trojanskoga slavna grada
ne uzda se silne u moći:
jako i snažno tijelo pada
vrle i snažne od nemoći. 1125
   Stav’, da u bojnoj jošte smeći
(što ne mogu scijenit viku)
mi imamo slavu steći
od dobitja svu koliku;
   ke će majke s tve plahosti, 1130
i s bjeguće jedne žene,
zaplakati u žalosti
sinke, u rati pogubjene!
   Razlika je sreća u boju,
i na sve se strane obraća: 1135
tko dobije, dobit svoju
s mnogom krvi često plaća.
   U to spravi srce i snagu,
veću od inijeh svijeh bojnika,
za braniti plijenu dragu 1140
od srditijeh protivnika,
   ako li ćeš u nje krilu
kako bojnik od razbluda
uživati ljubav milu
bez ikakve smeće i truda. 1145
   Ah, razborit sud učini,
kraljeviću, je li pravo,
da se kolje vas puk ini,
a da stojiš ti sam zdravo?
   Nu ako ne imaš strah od ljudi, 1150
nije li te strah od boga?
Žestoci su božji sudi
više stvari bez razloga!
   Bog kraljeve svijetu odredi,
i gospostvo poda njima, 1155
da od pravde budu izgledi
svijem podložnijem narodima,
   i kad se oni krivo upute,
ko njegova nije volja,
šlje im biče teške i ljute, 1160
i diže ih iz pristolja.
   Ki ćeš izgled od pravedna
podložnomu puku dati,
kad odluka tva neredna
bude svoju svrhu imati? 1165

PARIDE:

        U djela velika
   tko tanči od veće,
   učinit do vika
   hvaljenu stvar ne će.

SVJETNIK:

   Zle nauke i opake 1170
tva vedrina mlađijem dava,
što bi imala stvari ovake
pedepsati oštra i prava.
   Kad zlo čini, tko gospodi,
vas puk za njim zlo djeluje, 1175
ko, kad boles s glave izhodi,
tijelo ino sve boluje.
   Nu da pustim stvari ine;
s kletom grabšom, s djelim hudim,
ke nečasti, ke krivine 1180
ti ćeš imat prid svijem ljudim!
   Svak će vapit: evo koji
goste sili, vjeru smeta,
ki udane ljubi svoji
proć zakonim segaj svijeta. 1185
   Što će rijeti bojni Ektore,
što li Enea vitez slavni,
što pravedni Antenore,
što tvoj ćaćko Prijam znani?
   On srčano tebe ljubi; 1190
ti se njemu posred dvora
spravljaš donijet s tuđom ljubi
glas vječnoga od prikora.
   Ko da tvoje šnjom sinove,
kijeh dat ne će zakon pravi, 1195
na kraljestvo sve dozove,
ko svu da vlas njima ostavi?
   Ne uzda se u Eleni
već poštenja nać i vire;
u nekrepkoj slaboj ženi 1200
jednom za sveđ čas umire.
   A zna dobro tva dobrota,
da je čas srcu plemenitu
draža od ljudskijeh sto života,
i od kraljestva svijeh na svitu. 1205
   Nigda ne ćeš imat mira
ni pokoja za jedno šnjome,
vazda prednja nje nevira
morićete zlom sumnjome.
   Jedna, koja vojnu svomu 1210
vjeru skvrni, čas ne bljude,
nu promisli, komu inomu
da u naprijeda verna bude?
   Tijem nesvijesne tvoje sprave
zaboravi za zlom česti, 1215
ko nečasne, ko neprave,
i ke ti će život smesti.

PARIDE:

   Mnoga staros tebe smeta,
ter govoriš u nescijeni;
dosta veće tvojijeh svjeta — 1220
ja znam što se hoće meni.
   Božicami ali od nebi
vjerovati imam prije,
ludu i staru ali tebi,
u kom sva krv veće umrije? 1225
   Stara čeljad i nejaka
ljubavim se ne podnose,
od mladijeh se i junaka
ti hrabreni svjeti prose.
   Ti si moje, ne ja tvoje 1230
držan slušat zapovijedi
ali od djela vrijeme ovo je,
tim pospješno mene slijedi.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.