Zahvali se Dunčiću Ivane,
Da on ima do devet sinova,
A desetu hćerku Romaniju.
Na noć mu je drobna knjiga došla,
Da mora poć vojsku vojevati. 5
On mi šeće tužan i žalostan.
Zagljeda ga hćerka Romanija:
„Što ti je to moj mijeni[1] ćaće?“
„„Na noćmi je drobna knjiga došla,
Da moram poć vojsku vojevati!““ 10
„Ništa, ništa, moj mijeni ćaće,
Krojite mi vojenske haljine,
I dajte mi svitlu sablju svoju,
I dajte mi konja neigrana."
Sad obuče vojačke haljine 15
I pripaše svitlu sablju svoju
I zajaše konja neigrana,
A konj trči priko ravna polja,
Priko polja i gorice crne,
I pritrči kraljiću na dvore. 20
Sva mu se je vojska poklonila
I sam kraljić junak odi grada.
„Tak vam Boga, care gospodine,
Lip ti junak Dunčiću Ivane,
Pristup muški, pogljed djevojački, 25
Puni prsa kako u djevojke,
Da mi ga je prevariti, ćaće!“
„„Lahko ćeš ga prevariti sinko.
Zovi ga ti sobom u dućane;
Ko je junak sablju će obirat, 30
Ko divojka osuge će birat.““
„Aj junače, Dunčiću Ivane.
Lipe ti osuge i (zlatne) prstene!“
„„Što će meni prsten ni osuge,
Kada imam svitlu sablju svoju!““ 35
„Lip ti junak, Dunčiću Ivane,
Pristup muški pogljed djevojački,
Da mi ga je prevariti, ćaće!“
„„Zovi ga ti Dunaj preplavati,
Ako j’ junak, preplavat ga oće, 40
Ko j’ divojka, ni pristupit ne će!““
Kada pride kraljić do Dunaja,
Dunčić biše posridu Dunaja;
Kada kraljić posridu Dunaja,
A on biše vani iz Dunaja. 45
Tad otvori bila prsa svoja:
„Sad me gledaj, kraljiću vražiću!
Sam ti junak, ali sam divojka."
I zajaše vrana konja svoga
A konj trči priko crne gore, 50
Priko polja na očine dvore!
Naša sloga, poučni, gospodarski i politični list god. X, broj 4., u Trstu 16. februar 1879., str. 15.;Naša sloga, poučni, gospodarski i politični list god. X, broj 5., u Trstu 1. marča 1879., str. 18.
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, preštampane iz "Naše sloge", Tiskarnica sinovah K. Amati u Trstu 1879., str. 45-47.
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 24.
