PJESAN VIII.
Čini što s’ počela; ne vjeruj zlu momu;
drži me dresela u bitju tužnomu;
čin' vjetar da nosi uzdahe i plač moj,
i zaman da prosi smiljenja sluga tvoj;
i čini tim veće hrlo mi umriti, 5
zač mi je mrzeće u naprijed živiti.
Želim ja da htijenje tvoje se izvrši,
a moje živjenje i gorki trud svrši,
zašto bi sve što hoć, ne možem ja ne htit
(ljuvena to htje moć), neg milo prigrlit. 10
Nu s tebe kad skusim toli smrt nepravu,
koju ćeš hvalu tim, koju li steć slavu?
Jeda se neće reć: „Ova vil pogubi
jednoga, ki ju već neg život svoj ljubiu?
Taj prirok ne stavi imenu, gospoje, 15
koje se svud slavi u pjesnijeh i poje.
