Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (1958)

Izvor: Викизворник

ZAKON O NACIONALIZACIJI NAJAMNIH ZGRADA

I GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA

I OPŠTE ODREDBE[uredi]

Član 1

Nacionalizuju se i postaju društvena svojina najamne stambene zgrade i najamne poslovne zgrade.

U gradovima i naseljima gradskog karaktera nacionalizuju se i postaju društvena svojina i građevinska zemljišta.

Član 2

Građani mogu na teritoriji Jugoslavije sticati i imati u svojini:

  • porodičnu stambenu zgradu, tj. zgradu sa dva stana ili sa tri manja stana, ili
  • najviše dva stana kao posebne delove zgrade, ili
  • dve porodične stambene zgrade sa najviše dva stana i trećim manjim stanom, ili
  • jednu porodičnu stambenu zgradu i jedan stan kao posebni deo zgrade.

Član 3

Građanska pravna lica, društvene organizacije i druga udruženja građana mogu na teritoriji Jugoslavije sticati i imati u svojini samo poslovne zgrade i poslovne prostorije, koje služe isključivo njihovoj dozvoljenoj delatnosti.

Član 4

Ako građanin, građanska pravna lica, društvene organizacije i druga udruženja građana imaju ili steknu više zgrada i posebnih delova zgrada nego što po odredbama ovog zakona mogu imati u svojini, taj višak postaje društvena svojina.

Član 5

Građanin koji se bavi zanatskom ili drugom dozvoljenom privatnom delatnošću može sticati i imati u svojini poslovnu zgradu ili poslovnu prostoriju, koje po svom kapacitetu služe njegovoj delatnosti.

Ova poslovna zgrada odnosno poslovna prostorija ne uračunava se u broj zgrada i posebnih delova zgrada, koje po Član u 2 ovog zakona građani mogu imati u svojini.

Član 6

Zgrade, posebni delovi zgrada i zemljišta, koji se po ovom zakonu ne nacionalizuju, u slobodnom su prometu i mogu se nasleđivati.

Član 7

Za nacionalizovanu zgradu, poseban deo zgrade i građevinsko zemljište ranijem sopstveniku daje se naknada prema odredbama ovog zakona.

Ranijem sopstveniku nacionalizovane zgrade koji nije pravno lice, ostavlja se pravo svojine na jednom stanu.

Član 8

Zgrade, delovi zgrada i građevinska zemljišta, koji su nacionalizovani ovim zakonom, postaju društvena svojina danom stupanja na snagu ovog zakona.

Rešenjem nadležnog organa donetim u postupku određenom ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega, utvrđuje se koji su objekti nacionalizovani ovim zakonom.

Član 9

Ranijim sopstvenikom zgrade, dela zgrade i građevinskog zemljišta, koji su ovim zakonom nacionalizovani, smatra se, u smislu ovog zakona, lice koje je po važećim propisima bilo njihov sopstvenik na dan stupanja na snagu ovog zakona.

Član 10

Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na zgrade i posebne delove zgrada stranih država i međunarodnih organizacija, koji služe za potrebe stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava ili organizacija, kao i za stanovanje njihovog osoblja, ako je tako određeno međunarodnim sporazumom.

Član 11

Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na zgrade i prostorije, koje služe verskim zajednicama za vršenje njihove verske delatnosti, kao što su crkve, hramovi, kapele i bogomolje, manastiri i samostani, semeništa i verske škole, niti na zgrade koje služe kao župski, parohiski, biskupski, patrijaršiski i drugi slični dvorovi.

II PREDMET NACIONALIZACIJE[uredi]

1. Stambene zgrade i posebni delovi stambenih zgrada[uredi]

Član 12

Danom stupanja na snagu ovog zakona nacionalizuju se:

1) najamne stambene zgrade, tj. zgrade u građanskoj svojini sa više od dva stana ili sa više od tri mala stana;
2) sve stambene zgrade i stanovi kao posebni delovi zgrada, koji su u svojini građanskih pravnih lica, društvenih organizacija i drugih udruženja građana;
3) poslovne prostorije u svojini građanskih pravnih lica, društvenih organizacija i drugih udruženja građana, ako ne služe njihovoj dozvoljenoj delatnosti (Član 3);
4) višak preko dva stana u svojini jednog građanina;
5) poslovne prostorije u stambenoj zgradi u svojini građana.

Član 13

Izuzetno, može se ostaviti u svojini građana stambena zgrada koja uz dva stana odnosno tri manja stana ima još jedan sporedni stan, koji po svojoj nameni ili po svojoj strukturi, položaju u zgradi ili udobnosti predstavlja sporedni deo zgrade.

Isto tako, može se ostaviti u svojini građana i stambena zgrada koja uz jedan stan ili dva manja stana ima poslovne prostorije koje nemaju više od 10 kvadratnih metara.

Član 14

U svojini građana izuzetno će se ostaviti i poslovna prostorija u stambenoj zgradi ako u smislu Član a 5 ovog zakona služi dozvoljenoj delatnosti sopstvenika.

Poslovna prostorija koja je po prethodnom stavu ostavljena u svojini sopstvenika ne uračunava se u broj zgrada i delova zgrada određen u Član u 2 ovog zakona.

Tu poslovnu prostoriju sopstvenik ne može otuđiti, ali je mogu naslediti njegovi zakonski naslednici, ako u smislu Član a 5 ovog zakona služi njihovoj dozvoljenoj delatnosti.

Ta poslovna prostorija, kad prestane da služi poslovnoj delatnosti njenog sopstvenika odnosno njegovih zakonskih naslednika, postaje društvena svojina.

Član 15

U slučaju nadziđivanja stambene zgrade u građanskoj svojini izvršenog od strane lica koje nije sopstvenik zgrade, na osnovu rešenja nadležnog organa donetog po važećim propisima o nadziđivanju, sopstveniku zgrade na kojoj je izvršeno nadziđivanje ostaju u svojini posebni delovi zgrade na kojoj je izvršeno nadziđivanje, ako ona po odredbama ovog zakona ne bi bila nacionalizovana da nije izvršeno nadziđivanje, a nacionalizovana je usled nadziđivanja.

Odredba prethodnog stava primenjuje se bez obzira da li je nadziđivanje izvršeno pre ili posle stupanja na snagu ovog zakona.

Član 16

- prestao da važi -

Član 17

U nacionalizovanoj zgradi ostavlja se u svojini ranijeg sopstvenika, koji nije pravno lice, na njegov zahtev i prema njegovom izboru, jedan od stanova, ili dva stana ako nemaju ukupno više od četiri sobe ne računajući sporedne prostorije.

Član 18

Kad je svojina na zgradi podeljena na idealne delove, ranijem suvlasniku, koji nije pravno lice, ostavlja se u svojini jedan od stanova u nacionalizovanoj zgradi, ili dva stana ako nemaju ukupno više od četiri sobe ne računajući sporedne prostorije, ako vrednost njegovog idealnog dela približno odgovara vrednosti tog stana ili tih dvaju stanova.

Ako se raniji suvlasnici ne sporazumeju o tome koji će stanovi ostati u svojini pojedinih suvlasnika, stvar će rešiti, na zahtev jednog od njih, komisija za nacionalizaciju pri opštinskom narodnom odboru.

Pri donošenju rešenja po prethodnom stavu vodiće se računa o veličini idealnih delova pojedinih ranijih suvlasnika.

Ako su suvlasnici ugovorili da će na ime tih delova koristiti posebne delove zgrade kao sopstvenici, vodiće se računa o takvom ugovoru.

Ako nijedan suvlasnik nema tako velik idealni deo koji odgovara vrednosti jednog stana u nacionalizovanoj zgradi, svim suvlasnicima ostavlja se u svojini jedan stan ili dva stana ako nemaju ukupno više od četiri sobe ne računajući sporedne prostorije, prema njihovom izboru i sporazumu.

Član 19

Ako raniji sopstvenik ne stanuje u zgradi koja je nacionalizovana nego u drugoj zgradi u društvenoj svojini, daće mu se na njegov zahtev, umesto stana u zgradi koja je nacionalizovana, u svojinu stan koji koristi u toj drugoj zgradi, ako vrednost ovog stana ne premaša za više od 20% vrednost stana koji bi mu u nacionalizovanoj zgradi imao ostati u svojini.

Član 20

Ako jedno lice ima istovremeno svojinu na više stambenih zgrada, posebnih delova stambenih zgrada i idealnih delova stambenih zgrada ili je višestruki sopstvenik samo nekih od ovih vrsta nepokretnosti, ostaviće mu se u svojini, po njegovom izboru, onoliko zgrada i posebnih delova zgrada koliko se po ovom zakonu može imati u svojini (Član 2), a ostatak zgrada i posebnih delova zgrada nacionalizuje se.

Pritom će se sopstveniku ostaviti u svojini prvenstveno zgrade koje se po ovom zakonu ne nacionalizuju ili stan u kome on stanuje kao posebni deo zgrade.

Član 21

Pri određivanju zgrada i posebnih delova zgrada koje se po odredbama prethodnog Član a ostavljaju sopstveniku u svojini, idealni delovi će se uzeti u račun samo ako njihova vrednost približno odgovara vrednosti zgrade ili posebnog dela zgrade.

Ako se sopstvenici idealnih delova ne sporazumeju o tome koje će zgrade odnosno stanovi ostati u svojini pojedinih sopstvenika, stvar će rešiti, na zahtev jednoga od njih, komisija za nacionalizaciju pri opštinskom narodnom odboru.

Član 22

Sticanje svojine po ovom zakonu od strane ranijeg sopstvenika nacionalizovane zgrade na stanu kao posebnom delu zgrade nema uticaja na prava lica koja imaju pravo korišćenja toga stana (stanarsko pravo).

Član 23

Pravnom licu ostavlja se u svojini, na njegov zahtev, poslovna prostorija koju je na dan stupanja na snagu ovog zakona koristilo u nacionalizovanoj zgradi za svoje potrebe.

Član 24

Kad bi građani, građansko pravno lice, društvena organizacija ili drugo udruženje građana imalo naslediti zgradu ili deo zgrade, takav naslednik ima pravo da, u granicama određenim ovim zakonom (Član 2), između svojih i nasleđenih zgrada i delova zgrada izabere one koje će zadržati.

Ako naslednik ne učini izbor po prethodnom stavu u roku koji mu odredi organ uprave opštinskog narodnog odbora nadležan za poslove finansija, ovaj će organ rešenjem odrediti koje će se zgrade ili delovi zgrade, u granicama određenim ovim zakonom, ostaviti nasledniku u svojini.

Dok naslednik ne učini izbor ili dok ne bude doneto pravosnažno rešenje po prethodnom stavu, ne mogu se vršiti upisi u zemljišne knjige na osnovu sudskog rešenja o nasleđivanju u pogledu nasleđenih zgrada i delova zgrada, niti se može za te zgrade i delove zgrada određivati porez na nasleđe.

Zgrada ili deo zgrade koji po odredbama prethodnih stavova ne ostane u svojini naslednika, postaje društvena svojina.

Za takvu zgradu ili deo zgrade nasledniku se daje naknada po odredbama ovog zakona, osim ako međunarodnim ugovorom zaključenim sa državom čiji je državljanin naslednik nije drukčije određeno.

Član 25

Zgrada ili deo zgrade, koji po drugom osnovu, a ne po osnovu nasleđivanja, stekne građanin, građansko pravno lice, društvena organizacija ili drugo udruženje građana, postaje društvena svojina, ako bi ta zgrada ili deo zgrade zajedno sa zgradom ili delom zgrade koji sticalac već ima u svojini, premašili broj zgrada i delova zgrada koji se po ovom zakonu može imati u svojini (čl. 2 i 3).

U slučaju iz prethodnog stava sticalac nema pravo na naknadu za zgradu ili deo zgrade koji postaje društvena svojina.

Član 26

Stanom se smatra skup prostorija namenjenih da služe stambenim potrebama jednog korisnika, koje, po pravilu čine građevinsku celinu i imaju zaseban glavni ulaz.

Ako zgrada nije građevinski podeljena na stanove, ili ako stanovi u toj zgradi imaju izuzetno veliki broj soba, komisija za nacionalizaciju pri opštinskom narodnom odboru rešiće, radi određivanja da li zgrada ispunjava uslove za nacionalizaciju, koje prostorije sačinjavaju pojedine stanove, uzimajući pritom u obzir veličinu i namenu tih prostorija.

Pod malim stanom smatra se stan od dve sobe sa sporednim prostorijama.

Član 27

Pri određivanju da li je stambena zgrada nacionalizovana ovim zakonom, svakih započetih sedamdeset kvadratnih metara poslovne prostorije računaju se kao jedan stan.

Poslovnom prostorijom, bez obzira da li se nalazi u poslovnoj ili stambenoj zgradi, smatra se jedna ili više prostorija namenjenih vršenju poslovne delatnosti jednog korisnika, koje, po pravilu, čine građevinsku celinu i imaju zaseban glavni ulaz.

2. Poslovne zgrade[uredi]

Član 28

Predmet nacionalizacije su sve poslovne zgrade u građanskoj svojini koje služe za vršenje privrednih, administrativnih, prosvetnih, kulturnih, zdravstvenih, socijalnih i drugih sličnih delatnosti.

Član 29

Poslovne zgrade i poslovne prostorije u nacionalizovanoj poslovnoj zgradi, koje po svom kapacitetu služe za vršenje dozvoljene poslovne ili druge delatnosti njihovih sopstvenika, ostavljaju im se, na njihov zahtev, u svojini.

Poslovne zgrade i poslovne prostorije iz prethodnog stava ne uračunavaju se u broj zgrada i delove zgrada određen u Član u 2 ovog zakona.

Te poslovne zgrade odnosno poslovne prostorije sopstvenik ne može otuđiti, ali ih mogu naslediti njegovi zakonski naslednici, ako u smislu Član a 5 ovog zakona služe njihovoj dozvoljenoj delatnosti.

Te poslovne zgrade odnosno poslovne prostorije, kad prestanu da služe poslovnoj delatnosti njihovih sopstvenika odnosno njihovih zakonskih naslednika, postaju društvena svojina.

Član 30

Gospodarske (ekonomske) zgrade koje služe poljoprivrednoj delatnosti zemljoradnika nisu predmet nacionalizacije.

Nisu predmet nacionalizacije ni zgrade društvenih organizacija i drugih udruženja građana koje služe za vršenje delatnosti radi kojih su oni osnovani i koje su predviđene u njihovim pravilima potvrđenim od nadležnog organa.

Član 31

Mali magacini i mali podrumi, koji nisu od značaja za vršenje privredne delatnosti, bez obzira da li se nalaze u sastavu zgrade ili su posebna zgrada, mogu se ostaviti u svojini njihovih sopstvenika.

Član 32

Poslovnom zgradom ne smatra se i ne nacionalizuje se garaža koja služi za smeštaj najviše dva automobila.

Sporedne prostorije u zgradi ostavljenoj u svojini ranijeg sopstvenika ili van takve zgrade, a koje služe za potrebe stanara, kao što su garaže, perionice, sušionice, podrumi i sl., ne smatraju se poslovnim prostorijama ni poslovnim zgradama u smislu ovog zakona i ne nacionalizuju se.

Član 33

Magacini, garaže i sporedne prostorije, koje se po odredbama čl. 31 i 32 ovog zakona ne nacionalizuju, ne uračunavaju se u broj zgrada i posebnih delova zgrade određen u Član u 2 ovog zakona.

3. Građevinska zemljišta[uredi]

Član 34

Smatraju se građevinskim zemljištima i nacionalizuju se sva izgrađena i neizgrađena zemljišta, koja se nalaze u užim građevinskim rejonima gradova i naselja gradskog karaktera.

Koja se mesta smatraju gradovima i naseljima gradskog karaktera, određuje republičko izvršno veće.

Uži građevinski rejon određuje, na predlog opštinskog narodnog odbora, sreski narodni odbor posebnom odlukom donetom na sednicama oba veća.

Odluku o užem građevinskom rejonu potvrđuje republičko izvršno veće.

Uži građevinski rejon može obuhvatiti samo ono područje koje je već urbanistički izgrađeno i koje će prema planiranoj stambenoj i komunalnoj izgradnji biti izgrađeno u doglednom vremenu.

Odluku o užem građevinskom rejonu sreski narodni odbor dužan je doneti u roku od mesec dana od dana kada republičko izvršno veće odredi mesta koja se smatraju gradovima i naseljima gradskog karaktera.

Član 35

Ako sreski narodni odbor, na predlog opštinskog narodnog odbora, docnijom odlukom, potvrđenom od strane republičkog izvršnog veća, proširi ranije određeni uži građevinski rejon, zemljišta obuhvaćena docnijom odlukom, nacionalizuju se i postaju društvena svojina danom stupanja na snagu te odluke.

Član 36

Ako se zgrada koja je nacionalizovana nalazi van užeg građevinskog rejona na kome su prema prethodnom Član u nacionalizovana sva izgrađena i neizgrađena zemljišta, zajedno sa tom zgradom nacionalizuje se i građevinska parcela na kojoj je zgrada podignuta.

U slučaju iz prethodnog stava nacionalizuje se samo zemljište koje pokriva zgrada i zemljište koje služi za redovnu upotrebu te zgrade (građevinsko izgrađeno zemljište), a ostali deo zemljišta izdvaja se u posebnu parcelu i ostaje u svojini sopstvenika.

Ako je nacionalizovan samo deo zgrade iz stava 1 ovog Član a, nacionalizuje se idealni deo građevinske parcele koji odgovara vrednosti nacionalizovanog dela zgrade prema ukupnoj vrednosti cele zgrade.

Član 37

Ako se na nacionalizovanoj građevinskoj parceli nalazi zgrada koja nije nacionalizovana, sopstvenik te zgrade ima pravo besplatnog korišćenja zemljišta koje pokriva zgrada i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, sve dok na tom zemljištu postoji zgrada.

Član 38

Građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizovano ostaje u posedu ranijeg sopstvenika sve dok ga on na osnovu rešenja opštinskog narodnog odbora ne preda u posed opštini ili drugom licu, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova.

Predaja zemljišta u posed opštini ili drugom korisniku ne može se izvršiti pre nego što je korisniku to potrebno radi izvođenja građevinskih ili drugih radova kojima se zemljište privodi namenjenoj svrsi.

Član 39

Raniji sopstvenik nacionalizovanog građevinskog neizgrađenog zemljišta ima pravo to zemljište zajedno sa trajnim zasadima na njemu, sve dok je u njegovom posedu, besplatno koristiti ili za to vreme drugome dati na korišćenje uz naknadu ili bez naknade, saglasno važećim propisima o zakupu poljoprivrednog zemljišta.

Pre predaje zemljišta u posed opštini ili drugom korisniku raniji sopstvenik ima pravo sa tog zemljišta skinuti usev i sabrati plodove.

Ako raniji sopstvenik nije u mogućnosti da skine usev i sabere plodove, on ima pravo od opštine odnosno lica kome predaje zemljište u posed zahtevati naknadu za usev i plodove po cenama koje su važile za vreme poslednje žetve ili berbe.

Član 40

Na zahtev ranijeg sopstvenika nacionalizovanog građevinskog neizgrađenog zemljišta opštinski narodni odbor daće mu to zemljište na korišćenje radi podizanja porodične stambene zgrade, ako se prema urbanističkom planu ili odluci narodnog odbora koja taj plan zamenjuje može na tom zemljištu podići takva zgrada.

Zahtev po prethodnom stavu raniji sopstvenik može podneti u roku koji odredi opštinski narodni odbor za pojedina područja užeg građevinskog rejona.

Taj rok ne može biti kraći od šest meseci, a počinje teći od dana objavljivanja.

Raniji sopstvenik dužan je u roku od tri godine od dana dostave rešenja opštinskog narodnog odbora o davanju zemljišta na korišćenje podići na tom zemljištu zgradu koja ispunjava uslove određene građevinskim propisima i urbanističkim planom ili odlukom narodnog odbora koja taj plan zamenjuje.

Ako ne postupi po odredbi prethodnog stava, raniji sopstvenik gubi pravo korišćenja građevinskog zemljišta na kome je bio dužan podići zgradu.

Član 41

Građanin ili pravno lice kome opštinski narodni odbor da na korišćenje nacionalizovano građevinsko neizgrađeno zemljište radi podizanja zgrade ili drugog objekta, dužan je platiti za to korišćenje najmanje onoliko koliko se plaća ranijem sopstveniku na ime naknade za nacionalizovano zemljište.

Opštinski narodni odbor na sednicama oba veća može odlučiti da korisnici zemljišta ne daju naknadu iz prethodnog stava, ali je u tom slučaju dužan tu naknadu platiti sam opštinski narodni odbor iz budžetskih sredstava opštine.

III NAKNADA ZA NACIONALIZOVANE NEPOKRETNOSTI[uredi]

Član 42

Za nacionalizovanu zgradu ili poseban deo zgrade, zajedno sa zemljištem koje pokriva zgrada i zemljištem koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, ranijem sopstveniku daje se naknada koja iznosi 10% od stanarine koja se plaća za tu zgradu ili deo zgrade na dan stupanja na snagu ovog zakona - za vreme od 50 godina.

Visina naknade utvrđuje se u jednom ukupnom iznosu, koji će se isplaćivati u jednakim mesečnim obrocima za vreme od 50 godina, počev od 1. januara 1959. godine.

Član 43

Ako je vek trajanja zgrade ili posebnog dela zgrade kraći od 50 godina, naknada iznosi 10% od stanarine koja se plaća na dan stupanja na snagu ovog zakona za to kraće vreme.

I visina ove naknade utvrđuje se u jednom ukupnom iznosu, koji će se isplaćivati u jednakim mesečnim obrocima za to kraće vreme, počev od 1. januara 1959. godine.

Za zemljište koje je nacionalizovano zajedno sa zgradom iz prethodnog stava sopstveniku će se isplaćivati za preostalo vreme do 50 godina srazmeran deo naknade koji se po odredbama ovog zakona daje za nacionalizovano neizgrađeno zemljište.

Član 44

Ukupan iznos naknade utvrdiće se po odredbama prethodnih Član ova i kad je za zgradu ili deo zgrade pod društvenim upravljanjem ranijem sopstveniku plaćen na dan stupanja na snagu ovog zakona na ime dela stanarine procenat veći od 10%.

Takvom sopstveniku može se, na osnovu odluke opštinskog narodnog odbora donete na sednicama oba veća, utvrđeni iznos naknade isplaćivati u jednakim mesečnim obrocima koji iznose onoliko koliko je on primao na ime dela stanarine na dan stupanja na snagu ovog zakona sve do potpune isplate iznosa utvrđenog po čl. 42 i 43 ovog zakona.

Član 45

Pri utvrđivanju visine naknade za nacionalizovanu poslovnu zgradu, poslovnu prostoriju ili stambenu zgradu u kojoj ima poslovnih prostorija, neće se uzimati u obzir zakupnina za poslovnu zgradu i poslovne prostorije, nego će se uzeti u račun stanarina koja bi se plaćala za te prostorije kad bi se one koristile kao stambene prostorije.

Član 46

Za nacionalizovano građevinsko neizgrađeno zemljište ranijem sopstveniku daje se naknada koja se određuje po tarifi po kojoj se određuje naknada za eksproprisano građevinsko zemljište (Član 47 Zakona o eksproprijaciji).

Naknada po prethodnom stavu isplaćuje se za vreme od 50 godina, u jednakim godišnjim obrocima, počev od prvog dana po isteku meseca u kome je raniji sopstvenik predao zemljište u posed opštini ili drugom korisniku (Član 38).

Član 47

Ranijem sopstveniku nacionalizovanog zemljišta koji je na tom zemljištu vršio poljoprivrednu delatnost koja mu je bila jedini ili glavni izvor prihoda, utvrđeni iznos naknade daje se odjednom najdocnije u roku od tri meseca od dana prodaje zemljišta u posed opštini ili drugom korisniku.

Na zahtev lica iz prethodnog stava opštinski narodni odbor može mu dati u zamenu za nacionalizovano zemljište drugo poljoprivredno zemljište, ako takvim zemljištem raspolaže.

Odlukom narodnog odbora donetom na sednicama oba veća može se propisati da se i u drugim slučajevima naknada može dati po odredbama prethodnih stavova.

Član 48

Opštinski narodni odbor može odlukom donetom na sednicama oba veća propisati da se u određenim slučajevima utvrđeni iznos naknade za nacionalizovane zgrade i delove zgrada može isplaćivati i u obrocima dužim od mesec dana, ali ne dužim od godine dana.

Tom odlukom može se propisati da se utvrđeni iznos naknade za nacionalizovane zgrade, delove zgrada i građevinska zemljišta može isplaćivati i u većim obrocima i time skratiti vreme određeno ovim zakonom za isplatu naknade.

Član 49

Savezno izvršno veće odrediće iz kojih će se sredstava isplaćivati naknada za objekte nacionalizovane ovim zakonom, kao i način isplate naknade, a može u tu svrhu obrazovati i posebne fondove.

Savezno izvršno veće može propisati da se naknade sopstvenicima za nacionalizovane nepokretnosti isplaćuju za vreme kraće od 50 godina, kao i da se naknada isplati odjednom ili u nekoliko obroka.

IV STVARNI TERETI NA NACIONALIZOVANIM NEPOKRETNOSTIMA[uredi]

Član 50

Hipoteke i drugi stvarni tereti, osim stvarnih službenosti, upisani na nepokretnostima koje su ovim zakonom nacionalizovane, gube pravnu važnost i imaju se brisati iz zemljišnih knjiga i drugih javnih knjiga u kojima se upisuje svojina na nepokretnostima.

Brisanje hipoteke i drugih stvarnih tereta po odredbi prethodnog stava, vrši se po predlogu organa uprave opštinskog narodnog odbora nadležnog za poslove finansija, a na osnovu pravosnažnog rešenja o utvrđenju predmeta nacionalizacije.

Član 51

Dug prema banci ili drugom poveriocu, koji proističe iz zajma za čije je obezbeđenje bila upisana hipoteka koja se po ovom zakonu briše, podmiruje se iz prihoda zgrade, ako je zajam zaključen i utrošen za podizanje, obnovu ili održavanje te zgrade.

Ako se zgrada za čije je podizanje ili održavanje zaključen hipotekarni zajam ne koristi zato što nije dovršena ili što nije osposobljena za upotrebu, dug po tom zajmu preuzima opština.

U slučaju iz prethodnog stava opština je dužna dovršiti zgradu, odnosno osposobiti je za upotrebu.

Po dovršenju zgrade ili osposobljavanju zgrade za upotrebu, dug će se podmirivati iz prihoda zgrade.

Opština može zaključiti ugovor sa drugim društvenim pravnim licem da ono dovrši zgradu ili je osposobi za upotrebu.

U tom slučaju dug preuzima društveno pravno lice sa kojim je opština zaključila ugovor, ako ga poverilac primi za dužnika.

Član 52

Za dug koji proističe iz zajma za čije je obezbeđenje bila upisana hipoteka koja se po ovom zakonu briše, ostaje i dalje u obavezi dosadašnji dužnik, ako zajam nije utrošen za podizanje, obnovu ili održavanje zgrade.

Član 53

Ako je na nacionalizovanoj nepokretnosti bilo uknjiženo pravo plodouživanja koje po ovom zakonu gubi pravnu važnost, naknada za tu nepokretnost isplaćuje se plodouživaocu za vreme za koje je pravo plodouživanja imalo da traje.

V POSTUPAK ZA SPROVOĐENJE NACIONALIZACIJE[uredi]

Član 54

Postupak za utvrđenje predmeta nacionalizacije, osim za građevinska zemljišta koja nisu nacionalizovana zajedno sa zgradom, sprovode posebne komisije za nacionalizaciju pri opštinskim narodnim odborima.

Protiv rešenja komisije za nacionalizaciju pri opštinskom narodnom odboru može se izjaviti žalba komisiji za nacionalizaciju pri sreskom narodnom odboru.

Član 55

Radi jednoobrazne primene odredaba ovog zakona, kao i radi ocene zakonitosti i pravilnosti rešenja donetih u postupku za utvrđenje predmeta nacionalizacije, obrazovaće se komisija za nacionalizaciju pri izvršnim većima autonomnih jedinica i republičkim izvršnim većima i Komisija za nacionalizaciju pri Saveznom izvršnom veću.

Član 56

Komisija za nacionalizaciju pri Saveznom izvršnom veću može donositi objašnjenja za primenu ovog zakona.

Pre donošenja objašnjenja Komisija može tražiti mišljenje Pravnog saveta Saveznog izvršnog veća.

Objašnjenja doneta od strane Komisije za nacionalizaciju pri Saveznom izvršnom veću obavezna su za druge komisije za nacionalizaciju.

Član 57

Protiv rešenja komisije za nacionalizaciju ne može se voditi upravni spor.

Član 58

Rešenje o utvrđenju nacionalizacije građevinskog zemljišta koje nije nacionalizovano zajedno sa zgradom donosi, na osnovu odluke sreskog narodnog odbora o utvrđenju užeg građevinskog rejona, organ uprave opštinskog narodnog odbora nadležan za poslove finansija.

Rešenje iz prethodnog stava dostavlja se nadležnom sreskom sudu, koji će na osnovu tog rešenja izvršiti zemljišnoknjižni upis zemljišta kao društvene svojine i dalje postupiti po pravnim pravilima zemljišnog prava.

Član 59

Postupak za određivanje naknade ranijem sopstveniku za nacionalizovanu nepokretnost pokreće se posle pravosnažnosti rešenja komisije za nacionalizaciju o utvrđenju predmeta nacionalizacije.

Za postupak po prethodnom stavu nadležan je u prvom stepenu organ uprave opštinskog narodnog odbora nadležan za poslove finansija na čijem se području nalazi nacionalizovana nepokretnost.

Član 60

Protiv rešenja o naknadi ne može se izjaviti žalba niti se može voditi upravni spor.

Raniji sopstvenik nacionalizovane nepokretnosti i opština na čijem se području ta nepokretnost nalazi mogu u roku od 30 dana od dana dostave rešenja o naknadi podneti zahtev da sud utvrdi visinu naknade.

Po zahtevu za utvrđivanje visine naknade rešava u vanparničnom postupku sreski sud na čijem se području nalazi nacionalizovana nepokretnost.

Protiv prvostepenog rešenja sreskog suda može se izjaviti žalba okružnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave rešenja.

Pravosnažno sudsko rešenje o visini naknade zamenjuje rešenje koje je doneo organ uprave opštinskog narodnog odbora nadležan za poslove finansija.

Član 61

U postupku za utvrđenje predmeta nacionalizacije i postupku za određivanje visine naknade za nacionalizovane nepokretnosti stranka je i opština.

Član 62

Bliže odredbe o postupku za utvrđenje predmeta nacionalizacije i o postupku za određivanje visine naknade za nacionalizovane nepokretnosti, kao i o nadležnosti, sastavu i radu komisije za nacionalizaciju propisaće uredbom Savezno izvršno veće.

Ovom uredbom odrediće se i vreme za koje komisije za nacionalizaciju moraju završiti rad, kao i organi na koje prelazi nadležnost tih komisija po prestanku njihovog rada.

VI KAZNENE ODREDBE[uredi]

Član 63

Zatvorom do godinu dana kazniće se za krivično delo građanin koji u cilju da izbegne nacionalizaciju ili inače prelaz u društvenu svojinu po odredbama ovog zakona zgrade, idealnog dela zgrade ili posebnog dela zgrade, prećuti pred komisijom za nacionalizaciju, ili drugim nadležnim organom da ima u svojini neku od takvih nepokretnosti.

Građansko pravno lice, društvene organizacije ili drugo udruženje građana kazniće se za radnju iz prethodnog stava za prekršaj novčanom kaznom do 1,000.000 dinara.

VII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE[uredi]

Član 64

U gradu podeljenom na opštine, gradsko veće donosi odluke koje po odredbama ovog zakona donosi opštinski narodni odbor, a ako nema gradskog veća, odluke donosi sreski narodni odbor.

Član 65

Ako je na osnovu rešenja o eksproprijaciji donetog na osnovu Zakona o eksproprijaciji, koje je postalo pravosnažno do dana stupanja na snagu ovog zakona, eksproprisana zgrada, deo zgrade ili građevinsko zemljište, koji bi po ovom zakonu imali biti nacionalizovani da nisu eksproprisani, naknadu za takvu nepokretnost odrediće organ uprave opštinskog narodnog odbora nadležan za poslove finansija po odredbama ovog zakona, ako do njegovog stupanja na snagu ranijem sopstveniku nije izmirena naknada određena na osnovu Zakona o eksproprijaciji.

Ako je u slučaju iz prethodnog stava do dana stupanja na snagu ovog zakona delimično izmirena naknada određena na osnovu Zakona o eksproprijaciji, organ iz prethodnog stava odrediće ukupnu visinu naknade po ovom zakonu.

Raniji sopstvenik kome je kao naknada određena po Zakonu o eksproprijaciji isplaćeno više nego što iznosi naknada određena po prethodnom stavu, nije dužan taj višak vratiti.

Ranijem sopstveniku kome je kao naknada određena po Zakonu o eksproprijaciji isplaćeno manje nego što iznosi naknada određena po ovom zakonu, ostatak do ovog iznosa isplatiće se u obrocima, saglasno odredbama ovog zakona.

Član 66

Za vreme od stupanja na snagu ovog zakona do donošenja rešenja o visini naknade za nacionalizovanu zgradu ili deo zgrade, ranijem sopstveniku isplaćivaće se privremeno na ime naknade onaj iznos koji je na ime dela stanarine ili zakupnine primao na dan stupanja na snagu ovog zakona.

Posle donošenja rešenja o visini naknade izvršiće se, saglasno tom rešenju, obračunavanje iznosa isplaćenih po prethodnom stavu.

Član 67

Sticanje svojine na posebnim delovima zgrade po odredbama ovog zakona i po drugim zakonskim osnovima punovažno je, a zemljišnoknjižni upis te svojine izvršiće se po donošenju Zakona o svojini na posebnim delovima zgrade.

Član 68

Na ranijeg sopstvenika nacionalizovanog zemljišta kome je to zemljište ostavljeno u posed, primenjuju se odredbe propisa o porezu na dohodak koje važe za sopstvenike zemljišta.

Član 69

Ne smatraju se poslovnim zgradama u smislu ovog zakona one zgrade koje su ranije bile stambene zgrade, pa se privremeno koriste za vršenje prosvetnih, kulturnih, zdravstvenih, socijalnih i administrativnih delatnosti, a koje kao porodične zgrade po odredbama ovog zakona ne bi bile nacionalizovane.

Član 70

Na osnovu ugovora o otuđenju posebnih delova zgrade, idealnih delova zgrade, cele zgrade ili građevinskog neizgrađenog zemljišta, zaključenih pre 25. novembra 1958. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o izmeni Zakona o prometu zemljišta i zgrada, a u kojima je makar i jedna ugovorena strana građanin, građansko pravno lice, društvena organizacija ili drugo udruženje građana, može se vršiti zemljišnoknjižni prenos svojine ako su pre 25. novembra 1958. godine potpis prodavca na ugovoru o kupovini i prodaji, potpis poklonodavca na ugovoru o poklonu ili potpisi ugovornih strana na drugim ugovorima overeni od organa nadležnog za overavanje potpisa, ili ako je na osnovu takvog ugovora pre tog dana podnet zemljišnoknjižnom sudu osnovan predlog za bilo kakav upis u zemljišne knjige ili u druge javne knjige u koje se upisuje svojina na nepokretnostima, ili ako je u izvršenju takvog ugovora ugovornoj strani vršena isplata preko banke.

Ako je za punovažnost ugovora propisana saglasnost državnog organa, za zemljišnoknjižni prenos dovoljno je da je takva saglasnost pismeno data pre 25. novembra 1958. godine.

Član 71

Na osnovu ugovora o otuđenju zgrada, idealnih delova zgrada i posebnih delova zgrada, zaključenih pre 25. novembra 1958. godine koji ne ispunjavaju uslove iz prethodnog Član a može se vršiti zemljišnoknjižni prenos samo ako komisija za nacionalizaciju pri opštinskom narodnom odboru utvrdi da se tim ugovorima ne onemogućuje nacionalizacija zgrade, idealnog dela zgrade ili posebnog dela zgrade, koji bi inače ovim zakonom bili nacionalizovani.

Član 72

Ugovori na osnovu kojih se prema odredbama čl. 70 i 71 ovog zakona ne može vršiti zemljišnoknjižni prenos gube pravnu važnost.

Odnosi između ugovornih strana koji proističu iz ugovora koji su po odredbi prethodnog stava izgubili pravnu važnost, raspraviće se, u slučaju spora, po pravilima imovinskog prava.

Prava naslednika stečena do dana stupanja na snagu ovog zakona na osnovu važećih propisa, punovažna su.

Član 73

Za vreme postojanja komisije za nacionalizaciju pri opštinskom narodnom odboru, za zemljišnoknjižni prenos svojine na osnovu ugovora o otuđenju posebnih delova zgrade, idealnih delova zgrade, cele zgrade ili građevinskog neizgrađenog zemljišta, zaključenog posle stupanja na snagu ovog zakona, a u kome je makar i jedna ugovorna strana građanin, građansko pravno lice, društvena organizacija ili drugo udruženje građana, potrebno je rešenje komisije za nacionalizaciju pri opštinskom narodnom odboru da nepokretnost koja je predmet tog ugovora nije nacionalizovana ovim zakonom.

Član 74

Komisija za nacionalizaciju pri republičkom izvršnom veću može zgrade koje su ranije služile kao župski, parohiski, biskupski, patrijaršiski i drugi dvorovi, a koje na dan stupanja na snagu ovog zakona ne služe za zdravstvene, socijalne, prosvetne, kulturne i druge delatnosti, ostaviti u svojinu njihovih sopstvenika i staviti ih njima na raspolaganje za njihovu raniju namenu.

Član 75

Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na zgrade i delove zgrade u svojini stambenih zadruga, za koje će se doneti poseban savezni zakon.

Član 76

Sekretarijat Saveznog izvršnog veća za pravosudne poslove doneće propise o zemljišnoknjižnim upisima u smislu ovog zakona.

Član 77

Ovlašćuje se Savezno izvršno veće da donese posebne propise o načinu isplate naknade za nacionalizovane nepokretnosti stranih državljana, saglasno međunarodnim sporazumima i načelima reciprociteta.

Član 78

O izvršenju ovog zakona staraće se savezni Državni sekretarijat za poslove finansija.

Član 79

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o izmeni Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list FNRJ“, br. 48/58).

Član 80

Ovaj zakon stupa na snagu danom njegovog usvajanja od strane Savezne narodne skupštine.

Vidi još[uredi]

Izvori[uredi]

  • Zakon na sajtu Direkcije za restituciju Republike Srbije
  • „Službeni list FNRJ“, br. 52/1958, 3/1959, 24/1959, 24/1961 i 1/1963