Velmi se čudu sad kako me prosiš toj

Izvor: Викизворник
Velmi se čudu sad kako me prosiš toj
Писац: Шишко Менчетић
320. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.




Velmi se čudu sad kako me prosiš toj
   zašto sam sada rad, znajući život moj,
znajući da sad ja nisam rad neg rados
   gdi sunce obasja moju sad svu mlados,
pokli me veselo ovaj vil pozire 5
   ke obraz i čelo rozicom razvire.
Ter kako u gori, kada je s prolitja
   gdi gora sva gori izborom od cvitja,
takoj sad nje ures, takoj sad nje obraz
   u kom je vična čes i rajski vas ukras. 10
Ter što me ljepotom ljuveno otravi,
   tolikođ jur potom život moj ozdravi;
zašto nje slavni kril, kad hoću, sadružu,
   a toj hti ljuven stril, neka se ne tužu,
neka ja ne venu, neka ja ne želim 15
   nje ljepos ljuvenu, nu da se veselim.
Uzdrži, moj Bože, od ove liposti,
   da slavit svak može moć tvoje kriposti,
pokli nam ovoli dopusti slavnu stvar,
   da se svit oholi, a da t' ja imam har.20




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.