Udovica — Le Comtelsse d'Escarbagnas5
| ←Šena četvrta | Udovica Писац: Жан Баптист Поклен Молијер ŠENA PETA |
Šena šesta→ |
Deša: Pristupite, gosparu Ivo; od česa se strašite? Vaš viljet i vaše kruščice bili su veoma dobro primjeni; a ovo ovdi ove gospođe koja govori za
te prema gosparu Džonu.
Ivo: Ja sam joj odveće držan, i ako igda uzima koju lit na konsulima, vidjet će da se neću zaboravit od časti koju primam, čineći se parčica moga
plama prid vašijem l'jepostima.
Anica: Vi ne imate potrebe od parca, gosparu, vaša je kauza u svemu pravedna i razložita.
Ivo: Sa svijem tezijem ovi moj razlog ima potrebu od pomoći, i imam uzroka za strašit se da ne budem nadgovoren od jednoga takoga rivala i da
se ova gospođa ne nahodi zabliještena od kvalitati koje se vidu u gosparu Džonu.
Džono: Ufo sam, gosparu Ivo, štogod prije onega viljeta, ma iza kako sam vidio, strašim se ne malo kako ću reuskat u mojoj ljubavi.
Ivo: Evo joštera, gospo, ovdi jedna četr versa što sam učinio na vašu čas, slavu i diku.
Džono: Nijesam zno da je gospar Ivo još i poeta; ova će me njegova dva versa sasvijem pogubit.
Deša: Tvoje gospostvo hoće rijet dvije strofe. Djetiću, sto gosparu Ivu. Gosparu, sjedite i prolega'te nam vaše verse.
Ivo (Lega):
Prve od kuće jedna ka je
moju dušu zamamljuje;
lijepa zaisto veomi ta je,
nu i ljubav ma veća je.
Ma koliko jes l'jepša,
jes toliko nemilija.
Džono: Veće sam izgubjen.
Deša: Prvi je veras lijep: Prve od kuće jedna ka je.
Anica: Ono »jedna ka je« malo je nategnuto, ma ne dava fastidije kad se ima što galanto činit.
Deša: Čujono ostale.
Ivo (Slijedi legat):
Vjeruješ li ljubav moju
ne znam, draga ma gospoje;
znam da svak čas ljubav tvoju
ćuti tužno srce moje
i s nje muke bez pristanka,
kijem mira nije danka.
Srce moje hlepi i žudi
mjesto svoje već ostavit
i dan i noć on sveć trudi
Dje mu je život za boravit.
Džono: Izgubjen sam, izgubjen sam sasvijem; ja vidim veće ti je za mene sve dospjelo.
Deša: Ne cijeni rugat se, zašto ovi versi na dan-današnji nijesu zli.
Džono: Kako, gospo, rugat se? Zasve da smo neprijatelji u ljubavi, sa svijem tezijem ja govorim da su ovi versi prilijepi i nijesu samo ovako dvije
strofe, kako ih vi zovete, ma je svaka strofa po jedna epigrama ništa gora od onijeh Marcijalovijeh.
Deša: Kako? Tot je i Marciö ime od čoeka i bio je poeta?
Ivo: Ime od čoeka; ovo je jedan autor koji je bio nazad peset godišta incirca.
Džono[1]: Vidite, gospo, dje je gospar Ivo lego ovega autora. Ma hod'mo vidjet, gospo, hoće li moja mužika, bal i komedija smajnkat od dobiti koje su učinili u vašemu srcu versi i viljetin gospara Iva.
Deša: Hoću malo da pričekamo i moga Pijera, ne može vele stat za doć, er je veće skula dospjela, sad će ga dovestit meštar od doma.
|
- ↑ U rukopisu omaškom: Deša