Tud prošeće Stipan ban, u ruke mu rožan luk,[1]
U ruke mu rožan luk, na glavu mu jasan stuk,[2]
Na glavu mu jasan stuk, na ramenu bil remen,
Na ramenu bil remen, na remenu siv golub.
Al govori siv golub: »Puštaj mene, Stipan ban, 5
Puštaj mene, Stipan ban, da ti letim ponaprid,
Da ti letim ponaprid na pribile dvorove.
Na pripile dvorove, na široke domove.
Dvore ću ti pomesti i stolice stavljati,
I stolice stavljati i kumove sazvati, 10
I kumove sazvati i svatove sabrati,
Ljubu ću ti privesti priko tihog Dunava,
Al ti ćeš nam i sam doć!«
„Zbomik za narodni život i običaje Južnih Slavena". Jug. Akademija. Zagreb, 1934., XXIX/2, str. 213-228, Joca Ćosić, »Narodne pjesme (Rekaš u Rumunjskoj)-Drugo kolo., str. 214-215.
