Sve zabih tužice od moje mladosti
kon tebe, ružice, i tvoje radosti;
i sve ću zabiti, a tebe nikadar:
toli si viditi radosna meni stvar.
Jer ki te viđu dan, procafti život moj, 5
ter sam ja blažen zvan što nazrem obraz tvoj.
Koliko veće sad, koliko veće još
sada se zovu rad, toj sama vidit mož,
videći u moj kril gdi svitlo sunce sja
ter pravlju: blažen stril kojim sam ranjen ja!10
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.