Sunce zajde memu dvi planine,
Tursko momče memu dvi vlahinje.
Onu ljubi koja brata nema,
Viru dade koja brata jema.
Ka' je mlada išetala, 5
Na vr' bila grada,
Pa vatala zmije otrovnice,
Iz zmije je vrida ižimala,
Pa je mlada čašu nalivala,
Pa je svoga branja dozivala: 10
"Jesi mi se branjo umorija,
Jesi mi se branjo ožednija ili ogladnija?"
"Nisan ti ogladnija,
Nego san ti branjo ožednija."
Ona je branja dozivala 15
I doša je navr' polja ravna.
Mlada mu je čašu nalivala,
Nije niti u po čaše bija,
Crnoj se je zemlji poklonija.