Sad s ribam steć Febo, ke mati Ljubavi
i Ljubav na nebo iz rijeke postavi
za har ku primiše od njih, kad u strahu
u vodu skočiše, čim trudni bježahu,
već neće tač prika sjevera bit sila,
ni leda, kolika dosle je sveđ bila.
Skoro će proljetje dovesti dni bolje,
i zelen i cvijetje odjet lug i polje
Oči me kim brani godište studeno
nazrit zrak sunčani i dobro žudjeno,
veće se smirite, rok će već pristupit,
da vaše vidite radosti sve na svit.
Skoro će obraz svoj ne skrivat lijepa vil,
neg ružu po travnoj livadi brat u kril';
ter vas će pozorom nadijelit veće krat,
i smirit govorom u momu srcu rat;
i suncu svjetlosti odsijevat i tvorit
ljuvenom kriposti da bude sve gorit.
