O diklo mlada,
nali' mi sada
vesel'ja moga,
vina rujnoga;
u tve zdravice,
mila diklice,
da ti napije
svak najcjelije!
Tko ti napiva,
ti ga celiva'
ter mu dopusti
tve medne usti,
neka znat bude
u svem razblude
jesu li draže
od rujne čaše,
ali milije
vince ga grije,
ali medene
usti ljubljene.
