Isprazne mê pjesni, kad vas tko upita
tko s vami tač bjesni i toli mahnita,
rec'te mu: jedan lud u mlada svâ doba
ne znajuć što je trud, ne misleć do groba;
ispraznos dâ mu moć da bude kazati 5
ljuvenu svû nemoć, kû bi imo tajati.
San, grlo, pitje, las pjesni mu gojiše,
oni im daše vlas i krila staviše.
Eto se kaje sad, nu time ne vrati
toj brijeme on nikad kê ludo potrati; 10
er tašte za pjesni ne ima platu inu
neg samo boljezni za svoju krivinu.
I pozna najposlije da ljepos taj mila
u sebi drugo nije neg zemlja i gnjila.
Ovaj naslov ima pesma u D. — 2 tač / tak P; 8 oni im / »onijm« R, J, »onim«
D, oni mu N, On njima P; daše vlas i / dade vlast te P; 10 brijeme / vrijeme R, P;
kê 7 koje J, D; 12 samo / same P; 14 »ghnilla« J.
Djela Dživa Bunića Vučića, Stari pisci hrvatski, knjiga 35, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, str. 79.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
