Pjesanca trojstvu

Izvor: Викизворник
Pjesanca trojstvu
Писац: Мавро Ветрановић


Pjesanca trojstvu



Čas, koji mine tja, zaman je tjerati
   i sunce kad ne sja, tko može grijati?
Nebesku brzinu tko može stignuti
   i morsku pučinu ožicom pripliti?
Tko li se objavi, moj bože, na saj sviet, 5
   sviem zviezđam broj pravi đa može meni riet?
U moru još plavi i ptici leteći
   tko može drum pravi iskusit i reći?
Pržini još morskoj i kapljam od dažda
   tko najde pravi broj po sve dni do sada?10
I taj je zaman trud, tko hoće sad znati,
   kada će priti sud, ki će sviet skončati.
Gdi li je taj razum od hitroga suca,
   da pozna pravi drum, kud se zmija smuca?
Tko li će razumjet, što u lugu kraj gore 15
   kad počnu ptice pjet, meu sobom govore,
u zoru najliše, gdi od slasti, bože moj,
   zelenca uzdiše, biraje pietje toj?
Nu mimo sve ino rado bih uprosil,
   tko je trojstvo jedino u hipu iskusil?20
Tko milos tuj steče, moj bože, na sviet saj,
   na dlaku da reče, kakav je dubak taj:
u slavi nebeskoj, u višnjoj državi,
   u trojstvu bitje toj a jedan je bog pravi!
Pravedni nu prave, da od zgar nad nami25
   sve od svieta države pokriva granam i,
i slavni dubak taj zelencom uresi
   višnji dvor, višnji raj i zviezde s nebesi,
Žala je jedina od stabra jednoga,
   od otca i sina i duba svetoga,30
a sve je jedan bog uzmnožni i pravi,
   sjedinjen u jedan stog od prave ljubavi;
a niesu tri bozi, za-č toj bit ne more,
   pogani čiem množi tvore nas i kore.
I ako tko reče, tri bozi da su toj,35
   zavodi daleče stramputa stupaj svoj;
i u dubljoj pučini topi se duša taj,
   ner li ju učini višnji bog na sviet saj.
U vječni vajmeh trud ter množi padaju,
   čineći krivi sud, ki se tač varaju,40
što je svjetlos, što li mrak, procienit ne znaje,
   gorčilo ali pak i slados kakva je:
a kamo stvar taku da sude pravedno,
   toliko potanku, kako je naredno!
Ter trude i muče, nebeski otče moj,45
   da trojstvo razluče, što si ti i sin tvoj,
i tvoj duh priblažen, ki gorje na nebi
   po vas viek i amen zdrži se pri tebi.
Na ledu ter kuju gvozdene potkovi
   i paučinu snuju od slabe osnovi!50
Nu tko će raj dobit, mimo sve trjebuje,
   bez sumlje stanovit da u trojstvo vjeruje,
kako crkva mati i sveti govore;
   inako prijati blaženstva ne more.
Svakomu tiem velju, tko će raj dobiti,55
   da svoju svu želju blaženstva nasiti:
đaleč se ukloni napasti himbene
   i u propas ne utoni od jame pakljene;
za-č je bog istini, vladalac vrhu nas,
   u trojstvu jedini sjedinjen po viek vas.60




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Мавро Ветрановић, умро 1576, пре 448 година.