O djevice priblažena,
milostivo ja te molim,
uslišaj me poražena,
ki se vajmeh velmi bolim;
er ovo se hitro i muče5
salamandra, vajmeh meni,
u srdačce me privuče,
da pogasi plam ljuveni,
ki si plamen, o djevice,
od ljubavi ti ložila,10
na kom se je sva fenice
po milosti ponovila.
Ter se život moj prikrati,
er plamenak taj ljuveni
salamandra jur obrati15
u mramorak u studeni.
Ter su tuge i porazi,
o djevice i gospoje,
gdje taj plamen priješno gasi
salamandra na njem stoje;20
u tužici i porazu
ter se srce moje goji,
sve u ledu i u mrazu
gdi studeno takoj stoji.
A ja cvilim i tuguju,25
zač plamenka veće nije,
i topline jur ne čuju,
me srdačce da razgrije.
Zatoj milos ti ne brani,
salamandru ner umori,30
u' plamenu ka se bani,
a ne može da izgori.
Zač ti dijevo jesi sama,
koja moreš umoriti
salamandru posred plama,35
neka bude sva zgoriti.
Kad sva zgori ter se spraži,
da ledeno srce moje
ukroti se i utaži,
u plamenu tvomu stoje.40
Po sve čase bez pristanka
da se praži i da [gori]
do smrtnoga [moga] danka,
dokle mi se [grud rastvori]
- - - - divice45
- - bez pokoja
- jadove i tužice,
koje trpi duša moja.
Er ako se ne umori
salamandra taj studena,50
moja duša zaman dvori,
s tobom biti sahranjena;
zač će moj duh poginuti,
er srdačce sve će moje
kako mramor ostinuti,55
bez plamenka tvoga stoje;
i moja će sva dušica
uvijek stati tugujući,
ako tvoja toplinica
ne stopli ju i ne svrući.60
