Cvijet kî slično na me vaje
sad mi ljepos tvâ posila,
ah, ne scijenim da zemlja je
na običajnu porodila.
Njega suzam mo'im polita 5
mješte rose zemlja stvori;
njega, zoro ti čestita,
zrakom tvojijem oči otvori.
Ja ga primam, kô tvojemu
slična uresu, o gospoje, 10
i razgledam željno u njemu
procvjetale sreće moje.
A za uzdarje, cvijetno bitje,
vik uresu slutim tvomu
da neumrlo cti prolitje 15
na tvom licu prilijepomu.
