VJERENIK OD VJERENICE KAD SE DIJELI
»Nemoj — reče — moj ljubjeni,
ništa u srcu da te smeta;
pođi zbogom, ali k meni
povrati se brzo opeta.«
Ne bi to riječ kû ispusti, 5
neg bi ognjena slatka strila
medenijeh mi kôm iz usti
rani dušu lijepa vila.
Rekoh: »Brače, doć ću ureda;
što prije uzmogu vratit ću se«, 10
ali riječ mi dospjet ne da
žalos, vajmeh, plač i suze.
Nu zasve er mi žalos prika
posred usta riječ prisiječe,
s pomanjkanja od jezika 15
od mučanja duša izreče:
»Vratit ću se! strijela bit će
tvoja ljepos, kâ me rani,
kâ me k tebi pospješit će,
o životu moj izbrani! 20
I ako mlados mâ uzima
duh i bude u životu,
od ljubavi, na krilima
doć ću uživat tvû ljepotu.
Vratit ću se morem pače 25
mojijeh suza k tvom uresu,
ako od uzdah vjetri, brače,
leteći me ne donesu.«
