PJESAN BUGARSKA
U popa Jovana
do dvije djevojke:
jedno je Janja,
drugo Ljiljana.
Vajmeh si, Janjo, 5
na srcu rano!
dušo Ljiljano,
žalosti moja!
I ja pođoh popa
služiti Jovana 10
ni radi plate
ni radi hrane,
neg radi Janje
i rad Ljiljane,
mom srcu stravljenu 15
priljute dvi rane.
Bijele su kô mlijeko,
rumene kô ruse
od velje ljepote
svudara čuju se. 20
Služih ga potpuno
za dvije godine
rad vila, za kijem
srce mê gine.
Za ljubav njihovu 25
naprćen ja hođah,
kô mirno magare
drvima, i vodah
što god se k nam doma
nositi imalo. 30
Ja za njih izmijenut
srce mi 'e trčalo;
i jutrom i pobid,
također večerom
ja za njih istrudih 35
potpunom sveđ mjerom.
Ali ovi zamani
svi trudi men' bjehu,
uslišit nevoljna
gdi me one ne htijehu. 40
Ja pitah, ja prosih,
kô trudi mi htijehu,
al' mi one nemile
ne daše utjehu.
Što kada ja vidih, 45
moj udes stah kleti
i kletvam nadarih
ovi plod prokleti.
Prokleta Janjo,
ne veće rano! 50
huda Ljiljano,
žalos ne moja!
I ončas pobjegoh
iz mrske tej strane
i s ruhom kaludrim 55
izliječih mê rane.
Ne veće, Janjo,
na srcu rano,
ni već, Ljiljano,
žalosti moja!60
