Hod'te, o priverni, da uzigra duh u nas,
da k bogu zamjerni prostremo s pjesnim glas.
Prid lice hrlimo spasenju našemu,
pjevajmo i vapimo veselu čas njemu.
On gospod rajski, uvik mogućstvom on slove 5
bog i kralj privelik nada sve bogove.
On svijet sred dubine temelji rukom svo'om,
on gorske visine sve gleda pod sobom.
On more stvori sam: njegovo zato jes;
on suhoj zemlji i nam da bitje, sklad, ures. 10
Hod'te, da klanjamo svoj obraz mogući,
da pridanj padamo žestoko plačući.
Er prosi toj razlog, dočiem sveđ i sada
naš stvorac on je i bog, mi svoga puk stada.
Eto vam on isti, za kiem vas raj gori, 15
cijeć vaše koristi ovako govori:
„Kad god me čujete u srcu besjedit,
ah moje na svjete nemojte tvrdi bit,
kô vaši jur biše pradjedi smamljeni.
kî bijesno vapiše tolikrat proć meni; 20
ter me za podkušat nastaše sumnjiti,
mogu li im hranu dat sred gole zabiti;
oni me kušaše, ter tako kušajuć
mâ djela poznaše i da sam svemoguć.
Godišta četresti uza nje bih i rijeh: 25
„„njih srca bez svijesti trtaju sveđ na grijeh,
i puta ne znaju po kom u slobodi
k vječnomu moj raju zakon ih provodi"".
Gnjijevno se tijem zakleh da n'jedan neće prit
u zemlju kû im narijeh za pokoj vjekovit". 30
Vječnoga strašnika, kî srca uhodi,
sad i sveđ dovika slavite, narodi,
kô dosle naredno u sobstvijeh slavio se
vas u svijeh ujedno, vas u svijeh napose.
