Svak pogled i ljepos hvali svo'e diklice, —
ja samu tvu krepos, priliepa Ljubice.
er svaka, znaj, dika ku mudros ne resi
tamna je prilika oblačnieh nebesi.
Mudros je nje zraka, mudros je sunce nje. 5
ke ne zna oblaka i ne gre na manje.
U kratku svom bitju sja ljepos i svrši
кo vjetrić, po cvitju ki za čas poprši.
кo ruse rumene cvietak sred livade.
u jutro ki žene, a večer opade. 10
Mudrosti svrhe ni, čiem resi i vlada
u nami dio oni ki ne zna zapada.
Tiem neće pod nebi vlas dospjet mom plamu
ko mudros u tebi, ka goji ljubav mu.
Ah dušo, ka svjetlos mudrosti čestite, 15
ki razbor, ka milos, ka slavnos resi te.
da slična nebesim tva ljepos hvaljena
gubi se među njim i mrči ko sjena.
Ne velim što tvoriš vješ romon u žice.
što tancom nadhodiš sve liepe diklice. 20
ko zračna kad lica sunačcu okolo
jutrnja danica izvija svo'e kolo.
Ne velim, ki je tvoj razum i nauka
u svakoj hvaljenoj hitrosti od ruka,
čiem isto proljetje zavidi igli tvoj 25
svileno nje cvietje i zlatni perivoj,
Nu riet ću ljuvenu tvu mudros, ke slava
mom srcu stravljenu najliše prijava.
Tva skladnos u djelih, tvoj posmieh u vrieme.
razbludni stupaj tih s pogledom stavnieme. 30
tvoj govor ljuveni s čistoćom izmiešan
i celov žudjeni s nevanjem skladniem dan:
milina za dati, i kad što žudim steć.
bježeć me sretati i htjeti кo da neć:
držat me grleći sveđ željna, sveđ sita. 35
i sreću braneći činit me čestita. —
krepos je, kom se ures, Ljubice, kruni tvoj
za moju vječnu ćes, za stavni moj pokoj.
ter sve tve milosti koje mi darivaš
krune se zadosti načinom kiem ih daš. 40
Tiem moj plam dvaš ima nad iniem rastjeti.
ljubeć što očima, što vidim pameti,
i dike tvoje cvit sliedeći sve vrime
krepos ću tvu sliedit skrovenu pod njime.
