O ovčice, krotko stado,
moji jaganjci, mirna obćino,
tiha družbo i mâ nado,
blago dobro me jedino!
Vi ste čuli i vidili
koje muke, trude i jade
ljubav trpjet mene usili
s pastjerice lijepe i mlade.
Zato sada k njoj pođite,
ucviljeno ter blejeći,
za me milos isprosite
ku ne mogoh ja cvileći.
Ako vam se toj dogodi,
na livade na zelene
srećno stado sa mnom hodi
gdi travica mlada zene.
Da pasete veselije,
sviročicom ja ću u pjesni
pripijevati najmilije
nje ljepotu, me ljuvezni.
To li vam se toj ne zbude,
k meni se opet ne vraća'te,
il neka vas ona bljude
il se puste svud skita'te!
Ili pastir ili vila
za me upita, rec'te istinu:
Rakle lijepa i nemila
umori ga, prav poginu.
