ORACIO MAŽIBRADIĆ PLAVKOVIĆU (1623)
Pod stieg slatke tve ljubavi,
plemeniti Plavkoviću,
podvezah se i rijeh: bit' ću
tebi od sad sluga pravi.
Rijet' će razum tvoj bogati: 5
od kad ova služba izhodi?
Odgovaram: kad na vodi
u tebe se bi nam 'stati;
i kad no mi slatkijeh pjesni
množ ukaza milos tvoja, 10
od onada duša moja
sveđ za tobom gine i bijesni.
Srce mi se k tebi obrati,
a ljubav me tva priruči,
tada život moj odluči 15
sasma ti se u dar dati.
Vidjeh pjesni od ljubavi
vrjednieh, vriednos tva što piše,
slađih, neg' li ke bigliše
tih slav gdi god u dubravi; 20
i duhovnih, ke pod nebi
tko ih umil'jen bude štiti,
utjeha mu mogu biti
privišnjemu na potrebi.
Tad rijeh: trudi vrijedno znanje, 25
i daj, što imaš dati bogu,
a i svijetu po razlogu
ne zabranjuj toj imanje.
Jas ne pusti da te vlada,
ako ć' što čut' moga svita, 30
što omrkne ne osvita,
grabi vrijeme i ukrada'.
Od bogata togaj blaga
vrijeduu nemoj lakom biti,
dragi kami --------------- 35
hvalit' ne umi, tko nezna ga.
Mnim, da pjesni slatke tvoje
kad god budeš na svijet dati,
pastiri će svud pjevati
i gospoda i gospoje. 40
Glas kojih će vječne slave
i ti slovit' po sve vike
s krunom slavne lovorike,
ka ti je svita oko glave,
о Plavčiću moj primili, 45
a po nase što te resi
od podrijeti er ste knezi
i prisvijetle krvi bili.
Što god biva t' igda u kući,
svak vam vrijednu krepos slijedi, 50
ter i pradjed' vašijeh djedi
biše slavni i mogući.
Prid kraljima i prid bani
s kriposnima vašijem trudi
poznani ste bili svudi, 55
i gospodom vazda zvani.
Eto i sada božijom vlasti
u rukah vam stoji šibika,
ka vam data bi od vika,
vlas, zapovied,, služba s časti. 60
Da pokli ste u vladanju,
i u svemu s vrijednijem djeli
na povišem stolu sjeli,
neg' je drugi u ovom stanju;
i pokli vam sreća u skutu 65
sveđ prinosi dobra svaka,
i sunčana svijetla zraka
svjetlije svijeti svud na putu;
na ku drugu već požudu
mis'o vaša može otiti? 70
vam je blago na sem sviti,
vam gospostva, vi u sudu.
U biću se svomu slavi
vaš rod, stojeć pun sve dike,
a ti u vijencu lovorike 75
vrhu svega sad na glavi;
grad Dubrovnik ter se zvati
tobom veseo može sve dni,
pokli u njemu tač plod vrijedni
u čas dobar rodi mati. 80
Iz koga će mnogo l'jeta
slatke pjesni izhoditi,
i vrh inih gospoditi
po sva mjesta segaj svjeta.
Vesel'jem će i radosti 85
obeselit' mnoge strane,
gdje god s diplim pripijevane
budu od vrijedne ke mladosti.
U dubravam meu pastiri
među skupim liepijeh vila, 90
gdje god bude družba mila,
gdi se uzigra, poje i sviri,
pripijevat' će tvoje ime
u glas visok do nebesa
sloveć slavu tvoga uresa, 95
da svud slovi nada svime.
Luzi lijepi, mile strane,
veseli će i oni biti,
i razgovor svoj primiti,
dajuć drag hlad s dubja grane; 100
a najliše zlameniti
i razbludni vječni hrasti,
ki će tihim mukom rasti,
i k nebu se većma uzviti;
u kojijeh će često kore 105
s pastirima lijepe vile
tvoje pjesni pisat' mile,
pod njih sjeni vodeć hore.
Ke će t' rasti s dubjem za'edno,
ter pastiri, ki se rode, 110
kad u naprijed uznahode,
gdi t' svud raste ime vrijedno;
od radosti za uspomenu
i oni će vodit' tance,
tuda pojuć tve pjesance 115
i klanjat' se tvom' imenu.
U koj scijeni bit' će tada
nakon kol'jen' od kol'jena
tvojijeh pjesni uspomena,
ke li ć' časti primat' tada? 120
Ja bih volio tve kreposti
da mi može dio biti,
nego svijetom gospoditi,
i steć' uz to blaga dosti.
Čijem još stoji uspomena 125
vrijednijeh Grka i Rimnjana,
da nije slava njih pisana,
ne bi im se znalo imena:
za to slavu tvu ne tlači,
ni uzdrži za po smrti 130
što t' nepomstvo može strti,
ne--------------------------
Lasno izgubit' bez razloga
trudno stekši vrijedno imanje,
od svijeta je pokaranje, 135
a grehota pak od boga.
U toliko, plemeniti
moj kreposni i primili,
odkoli smo za'edno bili,
ne bi nam se već viditi. 140
Gnjev, rasržbu višnji odsgara
za č za grijehe k meni obrati,
hteć, dostojno da me plati,
i da život moj pokara.
Ako milos tvoja žudi 145
ovijeh riječi uzrok znati,
na znanje ti hoću dati,
što me trudna veomi trudi.
Od onada eto od nas
sedam krat se hotje skriti 150
mjesec, i opet k nam iziti,
odkli ćutim hudi poraz;
rasap odkli moj stan slidi,
tjerajuć me tuga velja,
dobro to zna ma postelja, 155
sunce, ke me vik ne vidi.
A za težim neimanje,
množ dječice i glad slijepi,
ki mi smrtim duh korjepi,
sveđ vodeć me u svo'e stanje. 160
Ter nij' toga, ki milosti
ima kapljom dat' mi pomoć,
nu gdi njeki mogu odmoć',
ištu strt' me bez milosti.
Ja se za to boga hitam, 165
ki će svakom učiniti
pravo, i pak za me biti,
ter u njega pravde pitam.
Ovo odzgar, prijatelju,
što 'e istina, htjeh pisati 170
ne za ino, imaš znati,
neg' sva dobra er ti želju.
Аl' nu vele većijeh hvala
dostojna je milos tvoja,
koje meni sreća moja 175
odi doslek nije dala;
a to er se moj nahodi
život takmen k stabru od gore,
ki cviet pitom dat' ne more,
ni pitomu voćku plodi. 180
Zato nemoj, da ti 'e mučno,
ni u špote na me saći,
ako budeš tuj što naći,
na što t' uho nije naučno.
Čim ti bude dana ova, 185
prosti, i ako uzhoć' znati,
tko ti ovo htje pisati,
na velika pođi slova:
jedan sluga, naćeš, da je
tvoj, ki t' ruke sad celiva, 190
i ki t' srce sve dariva,
i tebi se vas pridaje,
bivši bolan u postelji
od priatelja zaboravljen,
i od drazijeh svijeh ostavljen, 195
i odpao svakoj želji,
razmi ufanje što u boga
imam, da će sa mnom biti,
i od zlobnih me obraniti,
i slobodit' zla svakoga, 200
a ubožtvu pomoć momu
dat' po svojoj čudnoj volji,
da ću i ja u nevolji
još bit' haran kad god komu.
Da pokli me pomoć' ima 205
u ovijeh tugah kralj od nebi,
priporučan da sam tebi,
i da me imaš prid očima.
I dočim me smrt pohara,
kakav god sam, onakoga 210
da me držiš slugu tvoga,
a ja tebe gospodara.
Kroz toj primi moju ovu,
na tisuću šesat lita
i dvaesti i tri er svijet čita 215
u zakonu boga novu,
na šesnaes ve ------------
ovo ti je poslat' htio
Mažibradić Oracio,
rob i sluga tvoj do vika.220
