Novela od Stanca/prizor prvi
| ←Naslovna | Novela od Stanca Писац: Марин Држић Prizor prvi |
Prizor drugi→ |
VLAHO
Ognjili ti kosti! Što se ne javljaše?
Ktijah te probosti, da se ne otkrivaše.
MIHO
Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad
nijesam te štropijao.
VLAHO
Nijes' pratik, još si mlad.
MIHO
Vidiš li mčinu ovu?
VLAHO
Vidim, sva je rđava.
MIHO
Bila je na provu!
VLAHO
Zato je krvava!
MIHO
Nu ukaž' tu tvoju! Daj da se sijecamo.
VLAHO
Ne kažem ja moju, nego kad se škrimamo.
MIHO
Nut obraza od škrim'je! to 'e taj brokjerina?
VLAHO
Činit skakat umije s Duičinijeh skalina
gamad'ju kako s' ti.
MIHO
Zatoj sad bježaše.
VLAHO
Sad ti dah sto liti!
MIHO
Koga ono tjeraše?
VLAHO
Po muku božju, smih!
MIHO
Izreci! Što će bit?
VLAHO
Sad sastah na vratih - ne mogu od smijeha rit...
MIHO
U one pr'jateljice...
VLAHO
... frotu njekijeh mladijeh...
MIHO
... koja penga lice?
VLAHO
... i satjerah ih svijeh.
MIHO
Hoć' mi rijet u koga?
VLAHO
Rijet ti ću sve poslije.
MIHO
Iz Podmirja u onoga?
VLAHO
Po muku božju, nije!
MIHO
Zanijekao s'! Smiješan t' si, tajiš stvar od ništa!
VLAHO
U one, čudan t' si, stareži s Garišta.
MIHO
Kurvine zlostare, s kijem ti se 'e sastala!
Obraza od bokare ka je triš opala!
VLAHO
A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca
iz kuće izit smio?
MIHO
Bogme imam smiješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram
fengam poć leć gori; a ja ti omijeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
i, kad podu svi spat, obučem se u pjastru;
čelatu na glavu, brokijer na bedru u čas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam.
VLAHO
Smiješni su oci ovi! Neće im se njekad
da su i oni bili svi lovci kako i mi sad,
ki noćno lovimo kako i jeji.
MIHO
Taki e' svijet!
VLAHO
Neg er se bojimo hasasa, ja ću t' rijet...
MIHO
Useru hasase! Ter što će hasasi?
Od Place čuva' se, indje svudi lazi.
VLAHO
Ho'mo ta! Gdigodi imaš što?
MIHO
Je li tvoj?
Bogme imam.
VLAHO
Da hodi!
MIHO
Nu prvo čuj ovoj!
Sinoć je došao njeki Vlah smiješan
i nebog nije našao u gradu nigdje stan,
ter se je prislonio prid fontanu uz mir,
kozle je donio i grudu i jedan sir.
Š njime sam dosada sprdao, - smiješan je!
ma mu glava pada oda sna, ljuljan je.
Da' da mu kugodi novelu učinimo!
VLAHO
Per Dio, da', da hodi! - Koga ovo vidimo?
Sad ću na nj udarit.
MIHO
Da' mu deset liti!
VLAHO
Ki će vrag ovo bit? Vrag se će š njim biti.
MIHO
Ne basta t' animo, po muku božju, to!
Da' da mu se javimo. - Cumpare, fa motto!