Nepravo svjedoči ko veli da strile
strijeljaju iz oči ljubljene me vile;
jer strijela obrani i smrtno umori,
a lijek su môj rani nje vedri pozori.
Većma je lud tko pravi da zlatnijem nje prami
ona me zatravi, zarobi i smami;
obilna er plata ku želim uvik ja
nje je pram od zlata u komu sunce sja.
Najluđi je tko veli da me ona životom
rastavlja i dijeli nje rajskom ljepotom;
jer život istini kijem živem me vike
nje je ures jedini, razblude i dike.
Tim se svak poreci, jer neprav sud je toj,
blažen je neg reci tko dvori vili ovoj.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.