Neka smrt u mukah oćutim do mal hip,
u mojih kad rukah viđu tvoj obraz lip,
za kojim umiru i ki bih uhvatil, -
tač da me razdiru, ne bih se obratil;
ni bih ja hajal gniv od smrti prihude, 5
bud' mrtav, budi živ, bud' što će da bude;
li bih se blag na svit i čestit govoril,
kad bih ja taki cvit ružice izdvoril.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
