Neka druzi hvale i slave
sve gospoje bijelo lice,
ja ću dike tve gizdave
spijevat, lijepa crničice.
Crnagarsta, ali mila,
vesela su tvoja lica,
ali prid njim rusa bila
gubi ljepos i ružica.
A koja stvar na sem sviti
vidjeće se ljepša moći
neg Danice dvije svijetiti
usred mraka crne noći?
O vesele moje tmine,
u kijeh duša mâ uživa,
o razbludne me mrkline,
s kijeh mi bio danak siva!
Veoma ti su vaše sjeni
moj mladosti omilile,
veoma ti ste željnu meni
srce i dušu osvojile.
Vi ste ugljen obljubljeni
u kom ljubav plam razgori,
kojijem srce željnu meni
bez pristanka sveđer mori.
Pače zvijezde od sjevera
ljuvenoga vi ste hoda
po kijeh brodeć moja vjera
ne boji se od zahoda.
Meni blaga moja sreća,
za me trude zaplatiti,
ovu dragu noć obeća
da se budem pokojiti.
Druzi žele da im bude
prije bijela dzora doći,
drugo misli me ne žude
negli tebe, mrkla noći.
Neka sunce utopi se
u zapadu bez istoči,
ištom da zrak vaš vidi se,
meni crne vedre oči!
Mâ pjesance, muči veće,
odveće si govorila,
bježi zrake danje svijeće,
u crnilu sveđ pribiva'!
