Razboli se Kraljeviću Marko
Pokraj puta druma junačkoga,
Svoju sablju u zemlju zatuče,
Žuta konja za nju je zaveza.
Sam se sobom Marko zamislio: 5
„Ki bi mene vode napojio
I nad menom hladak učinio,
Duši bi on mesto zadobio.“
Začula ga sokol ptica siva,
U kljunu mu vode donašala, 10
Hladnom vodom ga je napojila,
I nad njim je krila razkrilila.
Sam se sobom Marko zamislio:
„Moj sokole, siva ptico moja,
Koje sam ti dobro učinio, 15
Da si me ti vodom napojio
I nad manom hladak učinro?
„„Kad mi Turci krila opališe,
Ti me, Marko, s Turskoga donese
I stavi me na visoku jelvu, 20
Ondi sam ti krila zadobio,
Zato sam ti Marko zahvalio.""
Naša sloga, poučni, gospodarski i politični list god. X, broj 3., u Trstu 1. februar 1879., str. 11.; Naša sloga, poučni, gospodarski i politični list god. X, broj 4., u Trstu 16. februar 1879., str. 13.;
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, preštampane iz "Naše sloge", Tiskarnica sinovah K. Amati u Trstu 1879., str. 35-36.
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 19-20.
