Mada/18
| ←Šena treća | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA ČETVRTA |
Šena peta→ |
MADA: Fantažija, hodi naprijed!
FANTAŽIJA: A je li vjera i sikuranca?
MADA: Jes, ne boj se!
FANTAŽIJA: Ne bojim se, ma dubitam; er koga gušterica uije i od zmije se boji. Hoću li?
MADA: Hodi, čuješ!
FANTAŽIJA: Idem vrh tebe, imaš ako mi što sukčeda teško odgovarati za mene, er ja ni jesam persona ordinaria[1], kо se tebi čini. Sad sam, sad sam u oficiju od poklisarštine, meni se ima respet nositi i viđi što činiš i kako idem.
MADA: Hodi, kad ti ja govorim, i ne boj se od nikoga! Što cijeniš, nebore, da te na koju privaru vodim.
FANTAŽIJA: Non so niente[2]. Ja ne vjerujem nikomu ništa. I gospar Luka mi govoraše, ne boj se, ne boj se, a ja sam na njegovu riječ kurio barasku i da ne bihu dobro opanci zakrpljeni, ja ne znam, kako bi bilo. Neka vidim moj poso odi za kantunatu, govori sad.
MADA: Neću ti drugo rijeti, nego ponesi gosparu Luci ovu knjigu za odgovor od one, što se njegovo gospostvo denjalo pisati meni, i neka ako me ljubi, delongo to opravi. Ne mogu već stati; idoh u kuću.
FANTAŽIJA: A ja ovamo, er mi nije srećna ova ulica; jeda nije zao ajer u njoj za mene?
Референце
[uredi]