Lijepe vile i gizdave

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lijepe vile i gizdave
Pisac: Ivan Bunić Vučić


Lijepe vile i gizdave



Lijepe vile i gizdave,
   koje slatke moje pjesni,
   kijem se dike vaše slave,
   pripijevate u ljuvezni,

ako u kôj nahodi se
   koja iskra od milosti,
   k mojoj vili obrati se
   i k zamjernoj nje ljeposti.

Ter joj klikni prem ljuveno
   u medeni glas i mili
   jeda srce nje kameno
   na me vaje daj procvili!

Rec' joj: "Kruno svijeh gospoja,
   za česa je da si lijepa
   ako ljepos rajska tvoja
   tvomu dragu srce cijepa?

Za drugo te milu tako
   pomna narav ne satvori
   neg vesel'je da si svako
   vernom tvomu ki te dvori.

Lava stvori i medvjeda
   da su prjeci, da su vrli,
   a tvu ljepos da je od meda
   i da blago draga grli.

Toj pitaju i dostoje
   slatke pjesni tej njegove
   kijem proslavi ime tvoje
   da po svemu svijetu slove.

Za njegove uzdar vire
   toj se prosi i podoba,
   ne, jaoh, s tebe da umire
   u mlađahna svoja doba."

Mâ pjesance, sad se dijeli
   k družbi lijepoj lijepijeh vila
   s kijem provodi vijek veseli
   mâ razbluda slatka i mila.

Nu ako t' se doć dopusti
   po kôj sreći k moj gospođi,
   sve ine ostavi, sve ine pusti,
   a k njoj samoj hrleć pođi!




Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 362 godine.