Koji su u raju čudno se vesele,
sve Boga gledaju, a drugo ne žele:
gledat je tač mani, gospoje gizdava,
tvoj obraz izbrani u kom je sva slava.
Ter kada izidu gdi tvoja ljepos sja, 5
ončas mi otidu sve ine misli tja;
a sve što poželju u mojoj mladosti
u ličcu tvom, velju, nahodim s radosti.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
