Knjiga (Antun Sasin)

Izvor: Викизворник
Knjiga
Писац: Антун Сасин





KNJIGA

   Ovej pjesni da se dadu
Marku slavnu vlastelinu,
Baseljeva Toma sinu
u Korčuli slavnu građu.
   Onaj draga lijepa vila,
kâ je ufanje slatko moje,
dzorom bješe uranila,
kolak bistre vode stoje. 1740
   Zazva mene: „Moj drag Sase!"
i reče mi: „Uzmi, piši,
i jak biser riječi niži,
da pošljemo dobre glase
   put od Krkra mala grada, 1745
u kom Marko Baseljević
vele slavan vlasteličić
tuj pribiva s družbom sada.
   U veselju danke traje
Marko, ki je slava i dika 1750
od slavnoga Dubrovnika,
slatke pjesni tuj spijevaje,
   da se i on obeseli,
glase dobre kad začuje;
u ljubavi tuj stanuje, 1755
čuti glase dobre želi.
   Tamo dalek od krajine
za dobro će tebi imati,
kad mu budeš ti pisati
dobre glase, moj Sasine". 1760
   Rekoh: „Vilo, reci meni,
gdje si s Markom ti općila,
gdje li š njime govorila,
negov da glas znaš pošteni?"
   Draga vila meni reče: 1765
„Njegov taj glas slove svuda
po svem svijetu od zapada
deri odkle sunce istječe.
   Kad spijevaše tej pjesance
pod sjenicom na kraj mora, 1770
od Peljesca povrh gora
tuj vodeći --- tance;
   čujahomo rajske pjesni,
Vanđelistin gdi Maroje
š njim u družbi slatko poje 1775
od goruće tej ljuvezni.
   Ne bi bila dobro dzora,
kada sladak taj glas mili
oni u pored bi pustili,
odgovara gdje im gora, 1780
   slatki žamor od ptičica,
kada pjesni tej spijevaše,
nada sve se glas čujaše,
gdje bigliše, od slavica.
   Kojijem pjesni sveza mene 1785
i ostale lijepe vile,
koje sa mnom bjehu mile
na vrh gore tej kamene,
   da ga ćemo vik slaviti,
i vazda mu bit držane. 1790
Od sve naše, Sase, strane
htjej drago ga pozdraviti".
   Kad toj slavna vila reče,
sakri obraz svoj sunčani,
ostavi me pri fontani, 1795
a od mene hrlo uteče.
   Za zapovijed obslužiti
onej slavne vile moje,
do milosti slavne tvoje
hotjeh pjesni odpraviti. 1800
   Kako kada draga i mila
pastjerica bere cvijetje
rano u drago primaljetje,
da bi lijepi vijenčae svila,
ter razliko cvijetje kiti, 1805
da je vijenčac ljepši veće,
a dračicu tuj odmeće,
neće drače s cvijetjem viti:
   takoj i vi učinite,
er vas vele drago molju, 1810
što 'e zlo vrz'te, dobru volju
s dobrijem srcem da primite.
   Sad celivam ruke vaše,
i molim vas rad ljubavi,
Lavra i Miha, svijeh pozdravi, 1815
rec', Sasin vas pozdravljaše.
   Nastoj sveđer zdravo stati
i veselo; toj trijebi je.
Sluga ću se vazda zvati
vaš, dokli me grob prikrije.1820



Izvor[uredi]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XVI, Djela Petra Zoranića, Antuna Sasina, Savka Gučetića Bendeviševića, str.196-197, Zagreb, 1888


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Антун Сасин, умро 1596, пре 428 година.