Izresla je žutica naranča
gojila je Marula divojka.
Liti ju je vodon zalivala,
zimi ju je svilon pokrivala,
Dok naranča velika porasla, 5
lipe joj je rode porodila
na srid grane tri žute naranče.
Vrime doje da hi trga Mare,
koju biše prvu otrgala,
tu mi šaje od Senja Ivanu, 10
a njoj Ive sjajno ogledalo.
„Mala fala od Senja Ivane
ki mi posla sjajno ogledalo."
Koju biše drugu otrgala,
tu mi šaje duždu od Mletaka, 15
a njoj dužde tanane galije.
„Mala fala dužde od Mletaka,
koj mi posla tananu galiju,
nisan junak da po moru iden,
nek divojka junak mi se hoće." 20
Koju biše treću otrgnula,
tu mi šaje Krajeviću Marku,
a njoj Marko konja i junaka.
Lipa fala Krajevića Marku,
jer on znade što je za divojku. 25
Kazivač: Tereza Marušić rođena Zrnčić iz Stankovića.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXII No. 1, 1994., str. 17-18.
