Goron ide sveti Tanasija
susrita ga Jezusova majka,
sva odrita, modra i krvava.
Govori joj sveti Tanasija:
„Otkle taka Jezusova majko?" 5
„Iz Indija, iz drugih krajina,
di brat brata malin nožen koje,
di ne sluša mlaji starijega.
Posla ću in tri bića nemila:
jedno kugu, drugo srdoboju, 10
a trećega rata nemiloga:"
„Ne čini toga, Jezusova majko,
neg in pošji po nebu oblake,
iz oblaka nek sitna rosa pade."
Smilova se Jezusova majka 15
i pošje in po nebu oblake,
iz oblaka sitna rosa pade
sva Indija rodon urodila,
a najviše papar i šenica.
To vidili mladi Indijoti, 20
svi priklekli na gola kolina
i falili Boga gospodina.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič : Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXII No. 1, 1994., str. 19-20.
