Evo mene iz ubava cvića
iz maloga sela Stankovića
Ovi san van vinac okitio
i čestitku vaman san pružio.
Dan veseja učini se 5
mladi i mlada pristavi se.
Ti su ures od mladice
naša mlada nevistice.
Mladoženjo sritan bio
svoje danke u jubavi 10
mnogo lita provodio!
Kano sokol u visini,
sve pri gleda da što zgrabi,
danas uprav naje ono,
što je želi uvik imati. 20
A i tebi neve mila,
svanulo je sritno pramaliće,
cvatilo ti mindelovo cviće,
bila sritna u tvomu životu,
goji uvik u sebi dobrotu, 25
pa češ svugdi dobro proći,
sritni dani uvik će ti doći.
Kako zemja jubi kišu,
kad je suša privelika
tako i vi jubite se 30
jedni drugog svega žitka,
da u srići provodite
i poroda lipog vašeg,
za vas sritno uzgojite,
i ta jubav među vami, 35
da se nikad ne promini.
Sad san veće dovršio
cile žeje ove naše
i na svrhu ove kite,
napit ću van ja iz čaše. 40
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič : Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXII No. 1, 1994., str. 20-21.
