SKAZANJE DRUGO
ELENA, ETRA, I KLIMENE
ETRA:
Nepravedna o ljubavi,
ljute ti su strijele tvoje, 1235
novom željom ka zatravi
druzijem dano srce moje!
Ako me si s mrzećime
Menelaom združit htjela,
čemu k mojijem dvorovime 1240
Parida si sad dovela?
Ako li si odlučila,
da je Paride moj ljubjeni,
čemu od prije tvoja sila
Menelaa poda meni? 1245
Gorim, sva sam oganj živi,
ne imam mira ni pokoja;
ti si, goste ljubežljivi,
sva kolika želja moja.
KLIMENE:
Kuda srneš, o Elena, 1250
ne moj časti tve izgubit,
s Menelaom sadružena
pravo druzijeh ne mož’ ljubit.
Ki će učinit sud od tebe,
kada izdaš tvoga vojna, 1255
Atene, Argo, Kreta, i Tebe
i s Mičenom Sparta bojna?
ELENA:
Da to li ću ja umriti,
gdi me ljubav mrijeti sili,
i u nevrijeme izgubiti 1260
ljuto ranjen život mili?
KLIMENE:
Umri, umri, tužna mlada,
ne daj, da tva čas pohudi,
sad se ustegni, ako ikada,
sad hrabrena srca budi. 1265
ELENA:
Nije u meni srca moga,
drugi, drugi, njim gospodi:
kraljevića gizdavoga
u rukam se sad nahodi.
Povrati mi, mladče izbrani, 1270
srce moje, ah, povrati;
čemu ovako mene rani,
kad mi ne mož’ lika dati?
Ja sam druzijeh Tvoja dika
pravo lijepos mu ne ljubi. 1275
Ja bez lijepa ljubovnika,
ti bez lijepe mož’ bit ljubi.
Od stvari je drage i mile
uzdržat se krepos mnoga;
nu ljuvene gdje su sile, 1280
nije svjeta, ni razloga.
Što je bolje znam i vidim,
pače kušam da je ovako,
ali gore hoću i slidim,
er ne mogu, jaoh, inako. 1285
To li ću ovu ja nevjeru
vojnu skrivit, ki se uzdo je
vele veće u mu vjeru,
neg u iste oči svoje?
Trijebi je, trijebi, krivoj biti, 1290
ako mrtva biti ne ću;
trijebi je, trijebi, zagrliti
odredjenu zgara sreću.
ETRA:
Ah, ne hara tve lijeposti,
o kraljice prigizdava, 1295
ah, s nepravom tvom žalosti
vedra lica ne skončava.
Nije razlog, u nevrijeme
da tve danke smrt prikrati,
kada ranam ljuvenijeme 1300
lijek podoban može se dati.
Ne propusti tvoje sreće,
kraljevića slavna slijedi,
ki za tobom vele veće,
neg ti za njim gine i blijedi. 1305
Srećni dari i čestiti,
ke nam poda priko mjere,
svjedoci su prem očiti
od njegove ljubi i vjere.
KLIMENE:
Ako dare ovolike 1310
nam je podo; misli u sebi,
ke darove, koje dike
on, gospođe, spravja tebi.
Poda mu se ugrabiti,
ko te uči ljubav mila, 1315
u ničemu kriva biti
ti ne možeš, gdi je sila.
S vojskom, ku je on doveo
po ljepotu tvoju izbranu,
gradove bi tvrde oteo, 1320
a neg tebe ne čuvanu.
Menelau sva krivina
od toga se ima dati,
ki se pošo u tuđina
kraljevića toli uzdati. 1325
Tva velika sreća učini
njemu ovako poć daleče,
neka ures tvoj jedini
dostojniji drugi steče.
Poznati je, da prid njime 1330
tva je dika u nescijeni;
s kraljevićem dostojnime
nedostojna druga mijeni.
ETRA:
Ako budeš ugrabjena,
ne ćeš prva bit, kraljice; 1335
i bratja su tva ljubjena
ugrabili vjerenice.
Leda, kad te je porodila,
privarit se je Jovu dala;
ne bi ni ti sramna bila, 1340
kad bi se u nju izgledala.
Ne straši se, ni pripada,
kad te vitez slavni odvede,
da srditi Grci tada
s bojom grabšu tvu uslijede. 1345
I s pogubna tebi boja,
o gospođe, štete nije:
biće slavna lijepos tvoja,
kad se za nju svijet uzbije.
ELENA:
Dobita sam, već dobita, 1350
trijebi je, trijebi je već slijediti
kraljevića plemenita,
ako ne ću tužna umriti.
Ne ckni veće, o Paride,
po Elenu tvoju hodi, 1355
misli moje tebe slide:
kad ti je drago ti me vodi.
Svrši, ke si namislio,
već smiono svrši djelo:
srce mi si ugrabio, 1360
već ugrabi i me tijelo.
Menelao druže, prosti,
eto ljubi tvoja mila
kraljevića slavna gosti,
ko je volja tvoja bila. 1365
Ako nijesi ti hotio,
da se dijelim ja od tebe,
čemu me si ostavio
s mladijem gostom bez potrebe?
Hod’mo, druge moje ljubjene, 1370
hod’mo, veće ne krzmamo;
sve tri danas ugrabjene,
sve tri krive bit imamo.
