Da smišljam početak od moga života,
gdi vene jak cvijetak prid slanom srid ljeta:
od moje mladosti, od petnaes jur ljeta
imah sve žalosti s čemerom od svijeta
cjeć jedne gospođe koja bi neharna, 5
raniv me pak ođe u jadu čemerna.
Molim vas, slišite ovi trud pakleni
i tvrdo žalite jad ovi u meni,
koji mi svaki čas snažice vazima,
a viđte moj obraz gdi [je] polit suzama. 10
Očice izgubih cjeć gorke suzice,
misleći kako bih probavio tužice,
koje su skrovene u meni [s] suzicom,
za kojijeh sad meni je sva mlados s tužicom.
Još veće kad pozri na mene s radosti, 15
srce mi rastvori s velikom žalosti;
jer strnem do vlasa studeniji od leda
o[d] toga jur časa odkle me pogleda;
još kopnim u jadu s čemernom žalosti,
krjeposti sve padu od moje mladosti. 20
Blijedo je me lice od vel'je tužice,
zašto sve ranice povenu suzice
koje mi satvori od moje mladosti.
Sada me umori, molim te s radosti,
da veće ne ćutim ovezi tužice, 25
ni s jadom priljutim ne puštam suzice.
Kad smislim početak od moje mladosti,
spržim se jak cvijetak od gorke žalosti.
