Bijeloga čemina za drag dar ljuveni
vil moja jedina darova sad meni.
Rekoh joj: "Diklice, za tebe toj hrani,
a meni cvjetice od prsi ne brani;
ere su pobjelje od cvijetja tve prsi
u kijeh se me želje i život zamrsi.
To li hoć da 'e moje, združit mi dopusti
š njim ruse ke goje rumene tve usti!"
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
