PRIKAZANJE ČETVRTO
ARMIDA I NAKAZNI
NAKAZNI:
O kraljice vrla i slavna,
ka nas vežeš silnom vlasti,
sva te sila služit spravna
od paklene zle propasti. 1120
Tisifone, i Megera,
i Aleto, srde vrle,
dotekle smo ovdi hrle,
gdi nas strasni kralj satjera.
Evo t' kôlâ, u kijeh tebe 1125
nose zmaji ognjeniti,
i mi, ako su ke potrebe,
još ćemo te sadružiti.
Hoćeš da sva zemlja zamni
kroz vlas našu, ka svijet stresa, 1130
da oblaci crni i tamni
sad pokriju sva nebesa?
ARMIDA:
Od družbe vaše sad potrebe nije meni,
ja ću se sama u grad ponijeti rođeni;
zapovijed je samo moja, 1135
da ne ostane veće traga
od ovoga gnijezda draga,
sad mrzeća perivoja.
NAKAZNI:
Lasna i mala ta je stvar nami
činićemo sad ureda, 1140
vrh kamena cio kami
da se ovdi ne ugleda.