Ako hoć, gospoje, da budem živiti,
ljeposti tej tvoje nemoj mi braniti;
ere mrem nemilo kad svrneš od mene
tve lice pribilo i usti ljuvene.
A živem slatke dni u slatkom životu
kad svrneš ti k meni tvu rajsku ljepotu.
Tim ak' hoć da živem, svrni mi pogled tvoj,
ako li hoć da mrem, od mene dalek stoj!
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.
