20.
Mnokrat sam dat hotil svrhu mom životu,
nesvijesan drage vil er ođoh ljepotu;
a paka ja rečem: ako dam smrt meni,
veće vik ne stečem nje pogled ljuveni.
Rekši to, odlučim priživjet koji dan, 5
i veće uzmučim sred pakla našal stan.
Er za grijeh pokoru svaku ću zagrlit,
po koj ću u dvoru vil moje vrat grlit.
Nu ako reći smim, priroka da mi ni,
na vjetru kako dim, svi lete naši dni; 10
ter kako ljetni cvijet i vjetar s planine,
mlados nam na saj svijet do malo izgine.
Da li ću ostavit kada se spomenem,
pun dika ovi svit, srdašcem utrnem,
ostanem kako mraz i mramor i kamen, 15
problijedi moj obraz, vas kolik usahnem;
tvrđe neg zimi led ostinem oni čas,
toli mi njeka zled obujmi život vas,
odkole za mal hip, jaki no svak vidi,
naš obraz toli lip da na svit problidi 20
krozi smrt nemilu, koja nas ukrada,
kako vuk pretilu ovčicu od stada:
jur potle s mislim toj ne scijenim jedan vlas
najmanji s glave moj, da imam carski glas;
da rečem: imanje pod suncem sve koje 25
imaše u znanje ove je sad moje,
da imam lijeposti sve, koje danica,
nebeskom krjeposti da sjaju ma lica:
odkole jedan čas jes i bit i ne bit
što se zna i danas, slobodno mogu rit, 30
neka t' je u znanje, ma svjetla kraljice,
ka bi me ufanje, čim željah tve lice,
er bješe na sviti gizdava uresa,
ovo ću prav riti, jak anđel s nebesa;
jedina ka ctješe poštenjem, ljepotom, 35
meu u svijem slovješe ke ime dobrotom,
a kad nam pojase jak anđel u raja,
svak čuvši pravljaše: zamamljen ostaju.
Toliko slavan glas u tancijeh puštaše,
da njeku srcu slas svakomu davaše, 40
veće neg plovući Sirena po moru,
i slavu pojući u gori u zoru.
Vazda mi suzice, kada ju spomenem,
poliju sve lice, er za njom vas venem,
najliše kad pojah razlike s njom pjesni, 45
jeda li ovo šnjab, sve mi se mni u sni.
Tisuću četrsta i devetdeset bi
i četar godišta, kada je nam ne bi,
dvadesti i jedan mjeseca, — — —,
kad minu bješe dan slava nje nam svaka. 50
A sada, pjesance, veće reć nestaje,
ner pridi u tance, gdi rados ostaje,
jeda mi vidiš vil, u slavi koja vri,
od koje ljuven stril godišta nosim tri;
moli ju od mene jaki no gospoju, 55
er život moj vene, da čuje što poju,
reci joj, da nas smrt prika ne privari,
jaki no zvjercu hrt da nas ne udari.
